o Erlingu Haalandu

Pitali su Haalanda šta bi bio da nije fudbaler, a on rekao – djevac.
E, sad, nisam provjerala istinitost tog navoda, ali puno se ovih dana priča o njemu i njegovom nespecifičnom izgledu, toliko da mi je maloprije izašao neki članak o nekom liku koji je, valjda, vizažist i koji predlaže koje promjene može napraviti na svom licu da bi izgledao još više zapovjednički.
I pišu ljudi, a ja se slažem s njima, da čovjeku od 2 metra visine i koji ima takav sportski talent zaista ne trebaju nikakve razbarušene kose i brade da bi izgledao više vikinški i zapovjednički, jer on već izgleda tako. Mislim, kad takav čovjek stane ispred nekog malog Latinosa…

Ako je istina ovo iz prve rečenice, biće da je on i više nego svjestan sebe i svog izgleda, ali možda nije svjestan ili će tek postati, uz još veću slavu koja mu dolazi, da njegov izgled, uz neporecivi talent, možda jeste razlog što se o njemu priča, međutim, po onome što ja vidim i kako se meni čini jeste da su ga ljudi zavoljeli i zbog njegovog karaktera, neopterećenosti, opuštenosti, zbog toga što brine o sebi i gleda sebe. A imam neki dojam i da je na sve to duhovit i zabavan lik što ljude čini umnogome privlačnijima i daje nam priliku da ih vidimo dalje od izgleda.

I navijam za Norvešku.

14 thoughts on “o Erlingu Haalandu

  1. Ja baš I.u govorim kako je Haaland odličan uzor i primjer kako sebe ne shvatati isuviše ozbiljno, kako reagovati na bullying (jer slabiji karakter bi bio slomljen komentarima i oponašanjima kakve viðam, da mi je to stvarno bullying) a kako opet ne brati brigu o tome šta drugi misle i raditi svoj pos’o najbolje što možeš.
    Onaj klip kad se naoko bezazleno šetka pa se u dvije stotinke sekunde preobrazi u predatora i zakuca prvi gol Brazilu mi je genijalan.

Komentariši