Djevojka u mojim ustima

Jest mi nešto danas merak bio brati kupine pored puta, da sam imala duže gaće, zavukla bih se u ono bodljikavo žbunje, ovako samo šačicu nabrala što sam mogla dohvatiti s puta, a i to mi više od pola mala Bandita pojela. A baš volim kupine, čak i više od malina, a maline volim više od trešanja, npr. Sjećam se, kad sam bila dijete, nekad prije rata, bila sam na nekoj plantaži malina i kupina, i sjećam se kako sam onako mala hodala kroz rasadnik, s glavom podignutom prema nebu i brala ih i jela, tako hodajući. Ne pamtim gdje […]

Bila sam neki dan ljuta zbog nečega. Toliko ljuta da sam htjela pisati ovdje o tome, odnosno pisala sam, ali brzo obrisala. Poslala sam glasovnu poruku najboljoj prijateljici da njoj kažem zbog čega sam ljuta, jer negdje sam se morala istresti. Prošlo me sada. Prošlo me već sutradan, mada to ne znači da problem iza moje ljutnje ne postoji, ne strši tu kao dio veće slike, većeg problema kojeg treba rješavati suštinski, a ne površno i ne guranjem pod tepih. Što me ovih dana navodi na pitanja… razna pitanja o ljutnji, odnosima… i koliko nekad idemo u dubinu površinskih problema, […]

Najlakše se troše pare koje (još uvijek) nemaš. Tome u prilog ide i moja impulsivna kupovina avionskih karti za Pariz u oktobru i rezervacija smještaja kojeg ću platiti tek krajem septembra, pa ono kao, hajde, imam kad i da se predomislim, još su pare kod mene, na sigurnom. I to sve uz hrabru pretpostavku da će imati ko da čuva djecu i vodi u školu/vrtić, a da još nismo ni pitali. To mi je terapija, valjda. Avionske karte i nisu preskupe (mada nisu ni dodžaba), ali toliko mogu halaliti ako put propadne. Eventualno, ako neko od nas dvoje bude morao […]