Situacija iz Konzuma

Stojim na kasi, a ispred mene čovjek i žena plaćaju 5 vreća brašna od po 5 kg. E, sad, neko bi rekao ok, treba im, ali pošto je opet najavljen bojkot za naredna dva dana, ta slika dobija potpuno novu dimenziju i oslikava stanje i razmišljanje bh. (malo)građanstva.
Želim (kao) podržati bojkot, ali zapravo neću da komšija priča po mahali da sam u petak i subotu viđen u kupovini, pa ću dan prije Konzumu ostaviti novca za sva tri dana ili, evo kad pričamo o brašnu, za 2-3 mjeseca kada inače ne bih kupovao. Jer je bojkot samo ne biti viđen u prodavnici, nije poenta da manje kupujemo. Eto, taki smo ti mi.

Nešto s moje Spotify liste:
https://youtu.be/0iux9_Yl1OM?si=p6sNMK7kKvUrbbeY

20 years later

Kada sam imala nekih 18-19 godina upoznala sam jednog starijeg decka, muzicara, intelektualca, matematicara (bio je stariji jedno 8-9 godina), koji je mom, tada mladom, darkerskom duhu, sjedao ko kec na desetku. I trajalo je to neko kratko vrijeme dok me nije “ostavio” zbog djevojke koju je kasnije ozenio. Nisam ja to previse zamjerila, vise mi je udario na ego, ali sam pustila sve to mirno i dostojanstveno, jer zapravo i nismo bili u vezi, pa me nije zapravo ni mogao prevariti i iznevjeriti. I zivot je isao dalje.

Ozenio se nekih 5-6 godina poslije, ali sve do dana danasnjeg, u nekih 5-6 navrata znao se javiti, kao on je u Sarajevu i da se mi, kao, vidimo. Ja sam to svaki put odbila, nisam htjela da izlazim sa ozenjenim muskarcima, nije mi to trebalo u zivotu, ne treba mi ni danas, ne zelim. Moja porodica i moj brak moja su svetinja.

Evo i jucer, ista prica, covjek od preko 40 godina, nakon razvoda tog braka, zali za danima kada nije odabrao jednu 19-godisnjakinju.
Ja stvarno nastojim biti obazriva, ali cvrsta u stavu koji branim. Njezna stavise, mislim da ga zivot nije mazio za ove godine. Pa se ponekad pitam, moraju li zene uvijek biti bezobrazne i odrjesite ako zelimo da jasno damo do znanja gdje su granice?

Je li pogresan moj stav gdje sam ponovila jedno 16 puta da necu i ne zelim, da ne zalim ni za cim, da je proslost u proslosti, da sam sretna i volim svoj brak i svoju porodicu i da sam zadovoljna svojim odabirima, ali da sve to govorim s postovanjem prema svim stranama?

Par puta sam, doduse, malo grublje i drsko odbila muskarca, pa sam dobila salvu uvreda, zamalo i prijetnji. Mimozice nase, je li vam ego zaista toliko krhak?

Na stranu sto mi je smijesno da neko kao pati za mnom skoro 20 godina poslije…

Ne ureklo se

Ja sam uvijek kukala kako ne volim decembar i januar i stvarno, godinama unazad, osim par rodjendana dragih i bliskih ljudi, nikad se nista lijepo nije desavalo za vrijeme ta dva mjeseca. Naprotiv, vazda nesto tuzno i ruzno, pa sam nesto uvijek bivala placljiva tih mjeseci.
Januar se, kako je osjetno svima, razvuce na tri mjeseca, pa poklopi nas onaj smog i sivilo, eto, tacno da ne ustanes iz kreveta do 1. marta. Taman.

Ali (ne ureklo se), ovaj januar (konacno!) protece prilicno bezbolno, cak su i vremenske prilike bile iznad ocekivanja, putovala sam… rekla bih jedan lijep januar koji je imao i manje dana nego inace. Naizgled.
Sutra je 1. februar, pa eto i 1. marta za cas, a svi znamo da 1. marta pocinju da se desavaju najljepse stvari. I ja sam se desila 1. marta, kud ces sladje.

U zdravlje vam bio ovaj nadolazeci februar i cestitam sto ste prezivjeli jos jedan januar!

Nego, kada ovi ambiciozni blogeri budu kupovali i sredjivali blogger, da mi vidite da se pjesme mogu postaviti na blog i preko mobitela. Ovaj muzicki snob ima mnogo izricaja za prenijeti pjesmom, a ne da mi se. Fala.

My fellow music snobs, ne moze drugacije.