Djevojka u mojim ustima

Ima jedna prica o mome muzu i nasem upoznavanju, kad je nesto trebao da mi objasnjava i pravda se, because men, ali kaze on meni: ne mogu sad da tipkam, bole me ledja, hajd da se vidimo kad ovo prodje, pa cu ti uzivo sve ispricati.
Sreca po njega, meni je u tom momentu bilo svejedno je li to sto govori istina, pa sam ga otracala drugarici i govorim joj, vidi ti njega kakve mi fazone prodaje, garant mu treba vremena da smisli izgovor, ali hajde da ga pustim da vidimo na sta ce to izaci.

Izaslo je na sta je izaslo, a ja sam se vrlo brzo, u vezi jos, uvjerila da on stvarno ima problema s ledjima, pa sam znala s posla trcati da ga vodim da prima koktele injekcija u hitnoj, jer bi ga to stanje i ti bolovi dovodili gotovo do nepokretnosti i izludjujucih bolova.

I sad ne znam jel zato sto je to ona karma, za koju Tramvaj kaze da ne postoji, ili su godine, za koje odbijam priznati da me stizu, ali pocela su i mene zezati ledja i nervi, pa evo vec sedmi dan, otprilike, uz pomoc Voltarena, pokusavam da vratim potpunu pokretljivost glave nadesno kao i cijele desne strane. Neki se zivac ukocio negdje ispod vrata, u gornjem dijelu ledja, i ne da mi da pratim desavanja preko desnog ramena.

U decembru, nekad, dok sam silazila niz stepenice vrtica donji dio ledja je odlucio da stopira dalju pokretljivost, pa sam isto tako jedno 7 dana bila kao drska od metle.
I to nije bilo prvi put, a sve je ucestalije. Sto mi samo govori da je teretana neophodnija nego sto sam mislila jer me aktivnost drzi podgrijanom i ne dopusta mojim starim kostima i misicima da se previse ohlade.