Djevojka u mojim ustima

Danas mi je neko, koga bas i ne gotivim, rekao da sam premrsava. To i nije neka istina, jesam mrsavija, ali ta osoba ne zna da ja to nisam cula… pa, od osnovne skole i da mi je popravio dan, iako mislim da je htio da mi sukne. Ha! The joke's on you!
U to ime, cisto radi balansa, pocastila sam se jednim Kingom. Ukoliko ne znate, King Supreme, slana karamela je sladoled desetljeca. Iako sam danas pojela King Desire, s visnjom i tamnom cokoladom. Rekoh da vidim sta je deal s tom visnjom… i nisam bas vidjela, mada nije bio los, nije ono da sam jedva pojela, brzo sam ja to rijesila.

Ne mogu reci da se bojim voznje u liftovima, ali mogu reci da osjecam nelagodu kad se vozim u starim liftovima od kojih su neki stari i po 50 godina. U jednom takvom sam i zaglavila s mamom i strinom, prije davnih 25 godina ili vise. Lift je prosto stao izmedju dva sprata i nismo mogle nigdje. Ja, dijete od nekih 10ak godina, svjedocila sam panici mame i strine koje su vikale i lupale, dok nas stanari nisu culi i otvorili vrata lifta, pa nas dizali iz lifta, tako poluotvorenog izmedju dva sprata. Tad nisam znala, ali sam poslije u filmovima gledala horor scene gdje lift krene i presijece osobu na pola i to je dodatno ucementiralo moj strah prema tim, takvim liftovima, pa kada sam par puta, godinama kasnije, isla kod rodjaka u posjetu, koji je zivio na 18. spratu, ja sam se penjala pjeske. Ili na bilo koji drugi sprat u zgradama sa starim liftovima, narocito ako idem sama. Neka, hvala.

S modernim liftovima nemam problema, ulijevaju mi (neko) povjerenje, mada su i oni znali zakazati, narocito u ovoj mojoj zgradi, ali i dalje sam ostajala prividno pribrana jer u liftu ima i telefonski signal i dugme za alarm, pa mi razum kaze da me tu nista nece prerezati i slobodnim padom polomiti kosti, samo ako budem razmisljala pozitivno i pokusala da ne panicim. Sto ne znaci da mi srce nije krenulo u grlo kada, jedne prilike, nije htio da stane na mom spratu, nego je munjevito (brzi su liftovi u pitanju) otisao na zadnji i tu se otvorio i nije htio nazad. A od tri lifta, druga dva nece da dodju sve dok je taj koristeni pozvan. Sreca, postoji i teretni i tri lifta na drugoj strani zgrade, pa nema straha da ce neko negdje ostati zaglavljen.

Maloprije je dosao na moj sprat, ali nekih dobrih 15ak sekundi nije htio da se otvori. 15 sekundi ko 15 minuta gdje sam vec sve scenarije odigrala u glavi i dozivjela mini srcani. Ne, nije mi u tom momentu pomoglo da um ne poludi ni to sto znam da mogu nekog nazvati. To su sekunde kad panika pomraci um i kad sam shvatila da s liftovima nikad necu biti na Ti. Iako sam se neki dan odvezla sa nekom zenom na 23., pa se vratila, jer se ona boji svih i svakakvih liftova. Ja, hrabra.