nedjeljom

Muž i ja smo se nešto podijelili za vikend oko obaveza i djece, pa je jučer on s njima bio vani, a danas ja, jer smo imali i neke svoje obaveze, a djeca se izvrate od dosade ako ih ne izvedeš. Odvedem ih danas, po onom čelopeku, na Street Food Market jer je u 15h bila neka radionica kuhanja za djecu i htjele su da idu. Naravno, dok su tamo, daj ovo i ono, a sve košta duplo više nego inače. Hajde neka, na koga ću trošiti ako neću na njih. Hoće neke krofnice koje su jele i jučer i […]

kamen

Moj tata ima(o) je dvije sestre i dva brata. Njih pet. Jedan amidža je umro kada je imao 37 godina, imao je rak na grlu, ne znam sada tačno koja vrsta, i mogla bih ovaj post pisati na deset stranica kada bih krenula da pričam o nestručnosti naših doktora da ga otkriju, punih godinu dana, prije nego što je tata našao nekoga ko je bolest uočio čim je amidža otvorio usta. Nažalost, tad je već bilo i prekasno. Iza amidže su ostale dvije rodice, od 2 i 4 godine. On bi danas bio djed troje unučadi. Nisam svoga oca vidjela, […]

lazanje i bivši… i njihovi prijatelji

Danas su na meniju lazanje. Volim ih praviti, svi ih volimo jesti, a meni su relativno brz obrok, za razliku od nekih… kojima nisu… Uglavnom, pravim ih češće nego što ih ja sama jedem, jer malo sam pekava kad je mljeveno meso u pitanju, znam, čudno, ali volim da je baš sitno mljeveno i da nema ni vizualnih ni podzubno osjetnih tragova žilica, masnoće i slično. U mesnicama tome plaho i ne pridaju pažnju, baš se njima da dvaputa ono meso provlačiti kroz mašinu. Ponekad, možda, kad im se zatrepće, ako je neki raspoloženi mesar tu. Moji roditelji isto često […]