Bila sam neki dan ljuta zbog nečega. Toliko ljuta da sam htjela pisati ovdje o tome, odnosno pisala sam, ali brzo obrisala. Poslala sam glasovnu poruku najboljoj prijateljici da njoj kažem zbog čega sam ljuta, jer negdje sam se morala istresti.
Prošlo me sada. Prošlo me već sutradan, mada to ne znači da problem iza moje ljutnje ne postoji, ne strši tu kao dio veće slike, većeg problema kojeg treba rješavati suštinski, a ne površno i ne guranjem pod tepih.
Što me ovih dana navodi na pitanja… razna pitanja o ljutnji, odnosima… i koliko nekad idemo u dubinu površinskih problema, a koliko olako prelazimo preko nekih ponavljajućih i onih koji vuku korijen iz nečega dubljeg.
Bilo bi, zapravo, pravo korisno da sam u stanju uvijek da prepoznam razlike i prirodu tih stvari u momentu kad se dešavaju, jer tek kad se stvari slegnu, shvatim koliko sam nečemu dala previše pažnje, a nešto što zahtijeva moju punu pažnju ostane zanemareno i poslije me stigne i podmeće noge… pa ko prvi padne.
I kao nastavak na ovu priču mi se nadovezuje misao kako sam inače osoba koja izbjegava konflikte, ali isto tako akumulira u sebi puno negativnog. Zna izgledati kao da sam oprostila ili zaboravila, pa onda puknem kad najmanje treba ili se najmanje očekuje. Ravnodušnost koja uslijedi nakon mojih pucanja mi je ponekad poražavajuća za mene, kao osobu, jer se smatram empatičnom i suosjećajnom, ali jednom kad se u meni nešto prelomi, nema toga što će me natjerati na preispitivanje i oprost. Srećom, nisam u životu imala puno situacija gdje sam se tako osjećala, možda svega dva puta. I ne samo da sam ravnodušna, nego postanem zajedljiva i otrovna i to je baš sve suprotno od onoga što želim od sebe i što mislim da jesam.
Sa godinama ce to biti cesce. Jbga to je tako, zivot donosi sta donosi, ne donosi samo lijepo. Pa trebala si pisati sto si ljuta, to je bas zanimljivo, tako nesto konkretno
Pa i nemam problem s tim da mi bude svejedno za ljude u životu. Svejedno mi ponekad i za mene… dosta mi ovo mojih nekoliko da ih volim, ostali imaju svoje da ih vole 🙂
Jest, tračevi, ljutnje i svađe su uvijek zanimljivi onima koji nisu dio toga 😜
Ako imaš želju da meni ispunis želju to ce biti da ispricas tu pricu. A ja znam da ti imas tu želju
ma možda da ti ipak pitaš Djeda Mraza da ti ispuni neku želju 😛
nemoze 1000 djed mrazova biti ko jedna jedina morgana. Pa ti vidi koliko je to. Tako da sve ti je jasno…
pa sve si ti upravu, i Morgana jest čarobnica, al ne ispunjavam ja tuđe želje, samo svoje. 😛
a nevalja ti to tako. a-a
c'est la vie, moj Niki…
Vrlo smo slične. I ja od konfliktnih situacija bježim k’o đavo od krsta, ali negdje u nama se taj bijeg akumulira. Zato si i imala potrebu da negdje napišeš i nekome kažeš. Ja često napišem post u email draftu i kad me prođe to nešto, samo obrišem. Sama sa sobom se pomirim. ☺️
ti si meni super, tako da mi je baš drago kad nađemo nešto zajedničko, barem i ovako… haha.
E, nije ni to loša ideja, ja sam znala pisati postove, pa nisam ih objavljivala, ovaj mi je pobjegao u huji, ali sam se brzo dozvala. Zapravo, imam tumblr blog koji se ne može naći kroz pretraživanje, skroz je privatan i tamo ponekad napišem nešto što moram izbaciti iz sebe, a želim da ostane kao podsjetnik.
Život in between it’s not that serious i baš je ozbiljno, prebitno je!! Razumijem te <3
svi bi da naučimo hodati po žici ♥️
Podsjeti me ovo kad sam mužu prije par dana hladno rekla:”E, vidiš, sad ja da sam u PMS-u, ovo bi me baš raspizdilo.” i nastavila dalje kao da se ništa nije desilo.
Vjerujem da kad smo strpljivi i u nekim momentima kad imamo, hajmo reći goriva za uspješno sagorijevanje tih stvari; tada u sebi nakupljamo šta nam smeta jer eto da ne bude za svaku sitnicu da se žalimo, i onda kad kap prelije čašu u nekom za nas osjetljivom momentu, to zna izgledati kao pretjerana reakcija.
Pitanje je, da li je baš pretjerana, ili je rezultat tek tog potiskivanja koji je izazvao rezultat pretis lonca.
Haha, joj što sam starija sve prije i lakše uočavam šta me ispižđuje zbog PMSa, prije to nisam znala prepoznati.
E biće da je baš to, trudiš se da ne planeš na svaku, a onda se svega nakupi i samo eksplodiraš…