zašto bih uvijek odabrala medvjeda

Imala sam kroz život, ko i svaka žena, vjerovatno, dobar dio nepoželjnih susreta s nepoznatim muškarcima gdje sam se osjećala neugodno, uplašeno, gotovo u paru s neugodnim, napadnuto u smislu da se uzurpira moj lični prostor i ne poštuju moje granice.
Od zagrljaja koje nisam tražila, iako jasno kažem da me se ne grli, jedan lik je uporno prebacivao ruku preko mojih ramena, valjda misleći da će mi biti smiješno, a zapravo rezultiralo je time da demonstrativno odem i pri tome budem neugodna i vičem, pa do pokušaja da me se poljubi… na prepad, na silu, bez ikakvog motiva.
Sada kada pokušavam ovo da napišem, misleći da ću moći to sažeti, slike mi same dolaze, a krenulo je to vrlo rano, npr. jedan me već u prvom-drugom srednje pokušao poljubiti i dok sam se izmicala slinavo mi je polizao usne i nos, jedan od gadnijih momenata u mom životu. I to se nastavljalo i kroz fakultet, gdje se moja ljubaznost, druželjubivost ili raspoloženje za priču tumačilo kao poziv da me se žvali.
Prečesto su se odbijanja na druženje i izlaske tumačili kao napad na njih lično, pa su me nazivali svakakvim imenima, kurvom uglavnom. Jedan od njih je uradio baš tako, pa ima tome skoro i 20 godina i prije nekoliko sedmica me pokušava dodati na FB, gospodin sudija sada. Drugi je, pak, nakon samo par dana razgovora, i to na nagovor prijateljice, jer je mislila da bismo bili fin spoj, počeo da planira sa mnom ljetovanja, porodicu čak. I kad sam mu rekla da uspori malo i da mi to nisu prijatne teme nakon samo par dana dopisivanja, blokirao me uz uvrede, pa me nakon par dana odblokirao i molio da mu oprostim i da nije tako mislio, pri tome htijući da se nađemo. Samo što nisam…
Treći me presretao na ulici govoreći mi da smo komšije i da me često viđa, pa kad sam odbila poziv na kafu govoreći da imam momka, predložio mi je da prekinemo, jer šta je tek 6 mjeseci veze.

Danas, dok sam pješke išla kući, gledajući svoja posla i slušajući svoju muziku, neki žgoljo, pod vidnim utjecajem nečega, od sve širine ulice kojom sam išla, našao je da bi trebao da me gurne malo ramenom i očeše se od mene, sve me pogledavajući ispod oka da mi vidi reakciju. Kad sam ubrzala, ubrzao je i on. Kad sam usporila, usporio je i on i ponovio istu radnju gdje me gura svojim tijelom u stranu, pa me pogledava… Onda sam samo stala, nekih dvoje ljudi sjedilo je na klupi u blizini i stala sam pored njih i čekala da ode. Možda i strašnije od toga što ne znam kakva budala nalijeće na mene je to što sam uvjerena da, sve i da je htio da me opljačka ili naudi na bilo kakav način, niko od prolaznika ne bi priskočio u pomoć.

A nije to danas bilo prvi put. Jedne prilike sam u javnom prijevozu primjetila kako me neko preko puta mene uporno i napadno gleda. Kad sam izašla na stanici primjetila sam da i on izlazi i osjetila sam da me prati. U jednom momentu me presreo i stao ispred mene i bez ikakvog pardona me zaustavio i pitao kako se zovem i da se upoznamo. Rekla sam mu da žurim, a on mi se, onako, napadno unio u lice i počeo da ispituje imam li momka i zašto ne možemo na kafu. Bilo je jako puno ljudi okolo, pa sam iskoristila gužvu i fizički ga odmaknula od sebe i rekla da me ostavi na miru. Srećom, jeste.
Imala sam i situaciju gdje sam se u jedno predvečerje vraćala sama kući da bi mi, isto tako, s leđa prišao lik, unio mi se u lice i pitao me gdje sam pošla i nazvao me macom. A kad sam mu uputila gadljiv pogled, uz ljigav osmijeh otišao je ispred mene.

Dok sam radila u kolektivu, količina neumjesnih komentara upućenih od šefa i kolega me znala tjerati na suze, a jednom sam se s jednim kolegom krvnički posvađala i nikad više nismo progovorili dok konačno nije i otišao iz firme.

Godinama sam i opravdavala takve postupke, misleći i govoreći sebi da me ipak nisu seksualno napastvovali, a zapravo su svi oni učinili da se osjećam prljavo i nesigurno, iako to nikad ničim nisam izazvala niti odobravala.

Pa shvatam da su mnoge žene, naročito mlađe, nesvjesne onoga što im se čini i da mnoge, vjerovatno, kao što sam i ja, misle da to nije ništa strašno, da će proći, da je budala i ne vrijedi se o tome raspravljati, a nikad ne znamo kad ćemo naići na onu jednu budalu koja će biti opasna i učiniti nešto nepovratno.

Moja najnovija opsesija



34 thoughts on “zašto bih uvijek odabrala medvjeda

    1. Takve treba neko dva put lijevo i desno dobro nabit i reći to ti je za ovo pa bi bili finoća od muška, ali nema više ni muških koji daju vaspitne.Nisam za tuču ili bilo koji vid brutalnosti, ali kod ovih je to potrebno, neće naučiti dok ne dobije po nosu.

    2. žene se godinama bore protiv toga, ali sve dok svi ne budu ujedinjeni oko iste stvari, teško da će se ikakvom nasilju stati u kraj. No, barem je sve veća svijet o istom i žene su neovisnije, pa je lakše i otići od nasilnika.

  1. Ja sam dobila aritmiju čitajući ovaj post.
    Grozno je na kakve budale se sve može naletjeti, ni kriv(a) ni dužn(a).
    Imala sam i ja tih situacija neželjenog grljenja i pokušaja poljubaca, možda manje nego ti jer nemam prirodno milu facu već više kao resting bitch face ali čim sam ljubazna i nasmijem se, znalo se pogrešno protumačiti kao flert.
    Najgore od svega je što, kada nekome kažeš, pa onda ispadne da pretjeruješ i da se ti “baš ne znaš šaliti”.
    Od bezopasnih situacija, isto mi je uvijek bilo odvratno to neko flertovanje iz zezanja između kolega, pa seks small talk, i onda kad neću da učestvujem u tome, ispadnem napuhana kučka koja misli da je iznad ostalih.

    1. ne znam kako procijene kome mogu tako nešto reći ili uraditi, da li je to do izraza lica, ponašanja, mislim da je neki njihov subjektivni osjećaj, da imaju radar za to, a ako su sociopate onda jednostavno idu na sve, samo neko ima sreću da ih ne sretne ili nesreću da ih sretne.

      da, da… ako ne pristaneš na tu priču ti si kučka koja se ne zna šaliti.

    1. ma treba prilaziti žena, ali treba znati i kad se povući, odnosno čitati jasno signale. nažalost, žene su danas isprepadane pa odbijaju čak i fine momke, a fini momci ne prilaze jer se boje da se njihov pristup ne protumači pogrešno.

  2. Ne volim taj izraz, zasto biram medvjeda, jer je crno-bijel, okarakterizira sve muškarce kao loše. Ali očito pokazuje pokret, gdje žene govore što su proživjele od muškaraca, ili se vara

    Ja nemam toliko loših iskustava, ali sad kad se okrenem, mogu reći da ih je bilo par, ali da sam samu sebe uvjeravala da “nije to ništa”. Treba hrabrosti da ovo ispricaš, ja evo mislila u komentaru spomenuti. Ali nešto ne mogu.

    Osvrnula bih se na jos jedmu stvar, da je npr. grad u kojem sam studirala, bio poznat po pricama da se profesori nabacuju studenticama ili traže nešto od njih. Ja evo iz svog iskustva ne mogu reći da mi se ikad nešto takvo dogodilo (ili da je bilo neprimjerenih komentara) na fakultetu. Možda je i do fakulteta kojeg sam studirala.

    1. Naravno da izraz ne generalizuje, ali definitivno oslikava situaciju u kojoj se većina žena nekad našla. Nisu svi muškarci krivi, logično, ali je na akademiji za silovanje bilo 62 miliona pregleda, preko 90% seksualnih prijestupnika su muškarci, preko 90% ubica u domaćinstvima su muškarci, pa valjda ti brojevi govore dovoljno i zašto bi se žene osjećale sigurnije s medvjedom. Ako ništa, medvjed će me odmah ubiti, neće me prije toga eventualno zatvoriti u podrum, silovati, mučiti… Ima jedno dobro pitanje koje kruži online: da li biste ostavile svoje dijete na čuvanje nepoznatom muškarcu, kao što ih dosta olako ostavimo ženama, tetama čuvalicama? I zašto ne bi?

      Sama činjenica da ne možeš da pričaš o svom lošem iskustvu govori o tome da te potreslo i da tvoje tijelo i um znaju da se to nije smjelo desiti.

      I da… dobro si me podsjetila, ja sam se i na faksu susrela s neumjesnim komentarima upućenim od jednog profesora…

    2. Nisu stereotipi s neba pali

      Nije stvar u tome da ce te u grupi od 20 muskaraca svih 20 napasti i da zato biras medvjeda. Poenta je da u toj grupi jedan moze uraditi nesto lose, bila to neprimjerena sala ili fizicki “nasrtaj”, nebitno. Da ga cetvorica istih tskvih ludjaka otvoreno podrzi, a svi ostali normalni momci sute i ne reaguju, iz ugla zene je potpuno svejedno. Iz njene perspektive je svih 20 isto jer niko nije nista rekao. Ako ne reagujes na takve stvari, ja ne mogu znati sta mislis i sta bi uradio. A nije jednu zenu zivota kostala pretpostavka da je neko normalan lik

    3. Xxironic problen je društveni, nije s neba pao na pojedinca. Nego o tome kakvo se ponašanje stoljećima smatra “normalnim”. Ima tu i psihopatije i toga što je sex jos uvijek tabu pa se sve to izražava kao seksualne devijacije. I naravno dodatni utjecaji.

    4. Pa i generalizacija dolazi iz toga sto se stiti status quo, a ne zrtva. Mislim, pogadjas u srz kad kazes da se puno toga smatralo normalnim. Muska upornost i agresivnost se romantizovala i normalizirala, zenski strah ismijavao kao histerija, i tu smo gdje smo.
      (Seksualno) uznemiravanje je rijetko stvar nagona i skoro uvijek demonstracija moci (eto to po fakultetima sto si sama spomenula je skolski primjer, pun intended). Sama cinjenica da tek svaka deseta djevojka sjedne i razmisli o tome koliko takve stvari nisu okej i da to nije inherentna muska priroda je posljedica tog drustvenog pritiska.

      Pa pobogu, toliko je psiholoskih mehanizama i socijalnih normi koje zaustavljaju nase prirodne nagone i animalisticke instinkte. Bukvalno nema nista prirodnije od odlaska u wc, pa opet kad je nekom sila nece skinuti gace nasred ceste i obaviti nuzdu. To se moze kontrolisati, a ne moze se vidjeti zena a da ne proradi najnizi nagon i osjeti potrebu da zvizne za njom i uzme je sebi? Idk man

      Ali poenta generalizovanja nije da su svi ludi, agresivni nasilnici, vec da je drustvo odgojilo dobre momke da se ne uplicu i pride da je njihov osjecaj povredjenosti ako neko sumnja u to da su normalni bitniji od toga sta je alternativa djevojkama. I eto zasto je medvjed simbol. Nasilnici (oni pravi) se ljuljaju u sigurnosnoj mrezi koju im daje drustvo koje vristi “a de, to je musko, takvo je to” i “a ne mozes takooooo, ima dobrih momakaaaa, nisu svi takvi” a zene igraju ruski rulet i procjenjuju ko je normalan a ko nije

    1. teško da su nesvjesni, osim ako nisu rasli u šumi, gdje nisu imali priliku naučiti iz priča i tuđih primjera šta je društveno prihvatljivo. Neprijatno, nego šta… i vrlo strašno zna biti.

    1. I mene je danas baš trigerovalo i kako sam krenula pisati tako mi nadolazilo, a nisam napisala sve, ima toga još. Naizgled sitnice, često pređemo preko toga jer i naš um sam odbacuje te događaje kako bismo se lakše nosili s tim, inače bismo imale trajni otpor prema svima, pa i prema onima koji to ne zaslužuju.

    1. Pa vidi, ako si svjestan nekih postupaka za koje smatraš da nisu bili ok, uvijek se to može promijeniti ubuduće. I vjerujem da jeste dok priznaješ da nekad nisi bio korektan. Većina ljudi uopšte neće da prizna da griješi. Teško da će se ružne stvari ikad iskorijeniti ali bitno je pričati o tome i edukovati i dječake i djevojčice.

    2. A opet ostaje mi ružan osijećaj u stomaku jer iako mogu ja promijeniti vlastito ponašanje, idalje je ono prijašnje ostavilo traga kao šta i opisuješ u postu. Definitivno se slažem za obrazovanje.

    3. što je bilo u prošlosti neka tamo i ostane ako se čovjek iskreno kaje i ako nisi nikog ubio, silovao… sve drugo se može oprostiti kad je čovjeku žao.

  3. Mislim da je to na pocetku kad odrastaju nekim momcima tesko procijeniti ukoliko nemaju sestru, prijateljicu i jos ne znaju kako zenski mozak funkcionise, malo je to siva zona za obje strane jer od njih se ocekuje da citaju signale, a kad nemas iskustva tesko je procijeniti s druge strane kad se curama momak svidja ono wtf zasto ne prilazi i svidja nam se kad je muskarac siguran u sebe a kad ti se ne svidja ono aura blocked. Nisu svi muskarci socijalno i emotivno na nekom tom nivou ali znamo mi zene isto tako osjetiti kad je bezopasno a kad nije problem je kad si mlad sto se ne znas kako zastiti, ne kazem da nema psiho ali opasniji su likovi koji su izvana predivni i rade love bombing od tih koji na startu pokazu da treba bjezat od njih. Kazem siva zona jer isto kao sto ima pravo ljigavih muskraca isto tako cure znaju nekad biti pravo odvratne prema muskarcima, da ti zgade zenski rod cijeli i bude me sramota u ime zenskog roda.

    1. A draga vangelis, pa ne treba nikome sestra da vidi da je neugodan. Kad ti osoba ne odgovara, kad se odmice, kad izgleda kao da joj je neugodno, i ti i dalje prilazis, hodas, obracas se, pises (relativno harmless i nebitno u ovom kontekstu, vise se koncentrisem na interakcije uzivo al da spomenem), kad osjetis/mislis da ti neko duguje vrijeme i paznju, ti si ili zbilja socijalno zakinut do granice bukvalne retardacije ili dobijes pravo dobru dozu dopamina u situacijama gdje si jaci. Znaju li se likovi bez brace ponasati oko drugih muskaraca il im pridju i pitaju da im naprave frizuru jer su to od sestre tako naucili? xd

      I ima odvratnih djevojaka, ali u 1 na 1 odnosu, kad je ona odvratna najvise sto ce muskarcu biti povrijedjeno je njen ego. Kad je on ljigav, ona moze fkt biti u opasnosti

      I ne razumijem nikad taj argument, aaa kad to uradi lik isti brad pitt vi sve padnete odmaaah i nije vam cudno.
      Well, yeah?
      Nije stvar u tome da ti pridje lik koji ti nije lijep i ti popizdis kako se usudjuje, on takav meni ovakvoj itd
      Kad mi pridje lik koji mi se ni sekundu ne svidja, shooting his shot, pristojno ga odbijem i maknem se. Problem je ako on u tom trenu ne odustane, ako hoda za mnom, dobacuje mi nesto, cak se i naljuti sto ga ignorisem, ako postane agresivan, ako krenu floskule tipa “a da imam para ti bi mene htjela”, “sve ste vi kurve iste”. Kad mi pridje neko ko mi je atraktivan (bilo fizicki, bilo samo zabavna licnost), naravno da cu biti otvorena. Ako vidim da je pored svega toga blago receno cudak, svrstajem ga u istu kategoriju kao neatraktivnog lika koji je cudak i bjezim glavom bez obzira.

    2. Ne bih rekla da idemo u istom smjeru s pričom, ja govorim o svjesnoj odluci da ženi bude neprijatno zbog njihovog ponašanja, evo kao ovaj jučer meni na ulici gdje me gura… ne može se reći da je htio da mi priđe, ali kao nije znao jer nije odrastao u okruženju gdje bi naučio šta je društveno prihvatljivo. Ne treba ti mama i sestra da znaš šta je normalno i da pročitaš na nekome kad im je neprijatno zbog njegovog prelaženja granica.
      Na stranu to što žene znaju biti kučke, jer to je istina, ja znam da sam ja znala biti, ali i ovo što Ironična kaže… imam pravo da biram ko mi se sviđa, a ko ne, pa ako te odbijem, a ti i dalje navalentan i pri tome uvrijeđen kreneš i mene vrijeđati, sasvim je jasno da ne znaš gdje su granice, a za to nije kriva ni mama ni sestra. Uostalom što bi jedna žena imala makar i prividnu obavezu da odgaja muškarce? To je obaveza društva, a ponajviše nas samih da svoje nagone držimo pod kontrolom.

    3. U pravu si Morgana, mislim da pričamo o različitim situacijama. Htjela sam reci da je po meni isto problem kad sve svodimo na isto, jer onda ispda da relativizujemo neke ozbiljne situacije ili demonizujemo svaku interakciju.Ono što Ironična opisuje ili ti nije siva zona i mislim da se svaka zena minimalno jednom nasla u takvoj situaciji i za to upste nema opravdanja. Na što sam ja mislila je početna situacija, dok su svi jako mladi i ulaze u taj svijet i to prije nego što je granica jasno postavljena kad neko priđe, možda nespretno, možda ne zna čitati signale najbolje. Tu mislim da postoji ta “siva zona”, jer nisu svi odmah loša namjera nego često loša procjena. I kao sto organski mrzim muski bezobrazluk, isto tako ne volim zensko pakovanje ponasanja pod ulogu zrtve radi privlacenje paznje.

    4. to iz šire slike izgleda kao da se svodi na isto, ali znamo svi da, srećom, nisu svi pod istom kapom, sve dok se i jedan muškarac bori protiv toga, on je svjetlo u mraku.

      a sigurno da svi dječaci ne mogu odmah u početku znati šta je prihvatljivo, ali to se uči u hodu, inteligentno biće čita tuđi govor tijela, prati signale, ne ogluši se na upozorenja i uči iz svojih grešaka. Svi smo mi i instiktivna bića, nosimo u sebi taj neki radar koji nam govori jel nešto moralno ili nije, i dok smo djeca posmatramo okolinu, roditelje, prijatelje, pa naučimo pogrešno ili ispravno. Da nema crnog i bijelog ne bi bilo ni sive zone, uvijek je neko i pogrešno shvaćen i optužen, mada mislim da je takvih ipak manje nego ovih koji svjesno biraju činiti zlo.

  4. Tužno i užasno je to što svaka žena ima slična iskustva kroz život. Nedavno je ovdje za jednog kongresmena, u tom momentu kandidata za guvernera najveće i najbogatije savezne države, izašlo u javnost da je nekoliko mladih žena seksualno ugrožavao. Kad on to može sebi da dopusti, šta onda očekivati od drugih.

    I uvijek se iznova pitam: odakle im pravo? Odakle taj stav i ta smjelost? Ja imam rezervu od najobičnijeg rukovanja s ljudima koje ne poznajem jer je moguće da neko ni to ne podnosi, a ti tipovi koje si odlično opisala sebi dozvoljavaju tako strašne stvari.

    1. Ljudi na funkcijama, imam osjećaj, tako pokazuju svoj nadmoć, nad ženama naročito jer je lakše. I nažalost misle da im to može proći upravo zato jer su na tim funkcijama, što se nemalo puta i pokazalo istinitim.

      I ja isto uvijek držim distancu dugo vremena dok ne procijenim nečiji karakter i namjere, a i tad se osoba lako zezne. Nekad ne znamo partnere s kojima provedemo pola života, a kamoli ljude koje usput srećemo.

Komentariši