Ne mogu moje kosti i moja guzica od skoro 40 godina ustati u 7h ujutro, prevaliti 300 km za jedan dan, a onda izaći navečer i đuskati i piti i raditi sve ono što moj mladi duh može. Mogu ja, u srcu i duši, al što reče ovaj jedan – moja kičma i moja koljenca to ne mogu. And that makes me kinda sad.
4 thoughts on “tugy”
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Mi gdje god putujemo, gledamo ili da krenemo autom ili avionom sabahile da bi kao ne destinaciji što više vrijeme iskoristili taj prvi dan. I onda gotovo uvijek spavamo ili odmaramo u hotelu nakon dolaska i sve što uspijemo je otići na večeru. ☺️
To ja zovem sneaky little bastard. Jedan dan se čovjek probudi i skonta da tijelo više neda sve ono šta je do jučer bilo easy peasy.
A štaš, sve uz svoje vrijeme…Ja sam znala oko 3 doći kući, a 6 ustati na šljaku, al tome ima 30 godina😃Sad ev se zatrefi da ustajem u 3 na posao…
Ja od svojih 34 godine isti sam. I nije samo da ne mogu ni ne zelim. Slobodne dane provodim sto dalje od ljudi u svoja 4 zida haha. Am introverted as fuck. XD