pojma nemam šta sam htjela reći…

Kako se približavalo ovo (ne)ljeto, sve skupa s kišama svaka tri dana, tako nisam osjećala ni neku radost u vezi nadolazećeg ljetnog odmora, nekako mi je bilo meh, sve zamišljam da neću ni prstom u more umočiti jer neće biti dovoljno toplo. I onda ugrije, imamo ta dva-tri sunčana dana svake dvije sedmice, pa me spopadne neko ushićenje i sve tako. Sad mi se ponovo ide, već planiram i kraj augusta da gdje šmugnemo, a nisam otišla ni na ovo rezervisano.
Jučer gledam neke sandale, baš mi se svidjele, ne trebaju mi, naravno, žrtva sam konzumerizma, bolje dodati još para pa kupiti onaj preskupi kupaći, koji mi jednako tako ne treba. Ili papuče neke za plažu, e to mi treba.
Ponekad ostavim te svoje iznenadne nalete za bespotrebnim trošenjem para da prenoći nekoliko dana i noći i uglavnom me prođe. Ako ne prođe, odem i kupim, a usput se molim da ne bude na stanju moje veličine jer želim ja to, ali mi ne treba i bolje da me nešto spriječi da to kupim. Onda me želja definitivno prođe. Ponekad se tim naletima predam istog momenta, nisam ni ja u potpunosti od razuma satkana.

Zapravo, kao što Perlica kaže, čovjek može živjeti sa šakom riže dnevno i ništa od ovoga nisu potrebe, nego samo želje. Nosim isti pareo za plažu već 7 godina, ne vidim razloga da me i ostale starije stvari ne služe sve dok nisu ofucane i funkcionalne su. Jer kad malo skontam i nisam ja od nekog modiranja, imam džempere stare po 10 i više godina i još ih nosim, bolje te pare pojest i popit, otići negdje ili dati nekome.

A s druge strane, što ne udovoljavati željama ako možemo. I sve tako…



16 thoughts on “pojma nemam šta sam htjela reći…

  1. Sve te razumijem, ali ja sam baš zavrnula sa tim kupovanjima, jer previše svega imam.A ljeto ko da i ne bude, ljetne odjeće haman najviše imam, haljina, ma svega i rekla sam sebi dosta je, nisam neka Modepuppe da se modiram, nit pratim modu, prvo se moram masu stvari riješiti pa tek onda nešto novo kupiti to sam sebi tako sad zacrtala i kapak i stvarno se držim toga.
    Sa Temu isto tako😄

    1. pa moram priznati da i ja odjeću slabo kupujem, zapravo stvarno nisam žrtva svega toga, ali i onda kad nešto kupim ja vagam treba li mi to i jesam li taj novac mogla bolje potrošiti. Ne treba pretjerivati, ali ne treba ni previše zamarati se time i jesti se zbog potrošenog, osim ako osoba stvarno nema granice.
      Temu je prava mamipara.

    1. e da, i ja volim obuću i torbe, ali opet ih ne kupujem često, mada ih imam puno, valjda što se to nekako sporije “troši”, pa duže traje i onda kad kupiš novo, imaš samo još i još…

      Joj, upravu si za to haha

    1. hahah, pa vidiš i ja više volim po supermarketima da hodam, nego po buticima, naročito kad negdje otputujem, što kaže onaj neki reel – obilaženje marketa u inostranstvu ko turistička atrakcija i kulturološko iskustvo 😀

    1. Hahah, živa istina. Prošle godine tražila smeđe, nigdje nekih da su mi lijepe a da i nisu baš 150-200 KM, kupim neke onako, ok su mi al nisu mi wow. Ove godine na svakom koraku sve ljepše od ljepših…

Komentariši