Djevojka u mojim ustima

Sastala mi se ‘ekipica’ iz srednje škole večeras, povodom one godišnjice mature oko koje sam se omišljala da li da idem. Na kraju sam i zaboravila da je to baš večeras, dok nisu počeli slati slike sa okupljanja na grupu. A sretnem nedavno u gradu jednog druga iz razreda, pravo smo dobri bili, on, još jedan prijatelj, koji je večeras na godišnjici, moja tadašnja bestie i ja. Vazda sjedili blizu na časovima i zezali se. Bili su, stvarno, jedina raja s kojom sam uvijek mogla da se družim i s kojima je uvijek bilo zabavno. Kaže, neće ni on ići […]

Što žena može biti samoj sebi magarac, malo ko može.Krenula u prodavnicu samo po 4-5 stvari i do kase skontala da sam se malo preračunala, jer sam prethodno obavila kupovinu i za neki dječiji rođendan, a imam samo dvije ruke, na moju žalost, u baš ovakvim situacijama. I razmišljam kako ja to mogu, ko bi sad išao nazad po rafama vraćati pola od tih stvari, jer nisam od onih što artikal oko kojeg se predomisle spuste bilo gdje, najne najn, moram ja to vratiti tačno gdje je bilo. Imam dvije ruke, dva ramena, ali i deset prstiju, I can do […]

Nešto sam ovih dana napeta, ko na iglama, ko da čekam da će se nešto desiti, a ništa značajno ne očekujem. Godišnji u najavi, ali nije to, nemam zbog toga šta biti nervozna. Ko neki predosjećaj da će nešto bitno da se desi i ne da mi mira. Stalno cupkam nogama, nemam mira dok sjedim, srce mi se penje u grlo… taj neki fight or flight mode. A opet, kad ne slušam intuiciju to me uvijek zezne. A šta sad da slušam kad mi ništa konkretno ne poručuje.Ma treba mi dobar san.