Čini mi se da Perlica spomenu društvene igre, pa me to podsjeti koliko sam ja nekad voljela da ih igram. Krenulo je to još u djetinjstvu, s roditeljima, od Ne ljuti se, čovječe, preko Jamb i Monopoly… Uno, na moru se obavezno igrao Uno, a kad sam malo porasla igrala sam i Remija s tatom, daidžama i tetkom. Počeli su da me uče još dok sam bila u osnovnoj školi i bila sam sva važna kad s njima odraslima igram karata.
Kasnije, na faksu, okupljali smo se gotovo sedmično kod mene u stanu, uvijek je bilo te neke raje koja je isto tako voljela te društvene igre, a glavni su nam bili Riziko, Monopoly i Gesondertes Angebot, neka igra koju sam dobila od rodbine iz Njemačke i sve je bilo na njemačkom, ali smo brzo naučili pravila i često je igrali. Ostajali smo budni do jutra i baš smo se radovali tim druženjima uz hranu, muziku i igru. Pored onih derneka gdje mi je u stanu znalo biti i do 20 ljudi, od kojih barem 10 nisam znala…
Da ne odem predaleko, jer tema su društvene igre… nastavilo se to i kasnije, kad sam se počela zabavljati s mužem, i on je imao društvo koje se znalo okupiti da se igra Pictionary i sjećam se da sam ga godinama kasnije nagovarala da krenemo skupljati razne društvene igre i pozivati društvo barem jedno mjesečno da igramo, ali nešto se to nikad nije realizovalo.
Nedavno je moj tata mojoj kćerki dao Cluedo, ali na nizozemskom jeziku. Duga je to sad priča otkud mom tati takve stvari, fascinantno je pomalo, ali je to tema za sebe. On je mislio da je to nešto što se sklapa i slaže. Kad sam joj objasnila o čemu se radi, navalila je da joj kupimo na našem jeziku, a pošto joj je za koji dan rođendan, kupili smo. Moram priznati da sam i ja nekad htjela da imam tu igru i evo igramo je par večeri otkako smo kupili i baš je zanimljiva. Pobijedila sam u prvoj igri. 😁
Onaj gift shop na -1 u BBI je prava riznica za te društvene igre. Možda i kćerka zavoli da ih igra, navukla sam je i na Jamb, pa mi se ostvari želja da ih imam preko nekoliko i da imamo večeri za društvene igre.
Jao, koliko sam ja željela da imam Cluedo i nikad ga nismo kupili… Mi smo najviše igrali Riziko i Monopoly. I sad bih ih igrala da imam s kim, ali svi nezainteresovani. 😅
Eto, i ja godinama, mada skupa igra baš, ako ima na Temu kako Ironic kaže, vrijedi kupiti fake haha.
Riziko mi je tada bio omiljeni, a sad isto nešto ljudi nisu zainteresovani 🙁
Ako vam nije problem da je na engleskom, Temu je riznica igara, a sve inace preskupe su po desetak eura 😁
Nije mi Temu ni pao na pamet, jedino sam gledala one neke igre s kartama i kanila se da naručim, ali pogledat ću i ostalo, baš ti hvala na podsjetniku 😁
Što se remija tiče, isto! Ja sva važna kad igram s roditeljima. Ali tata mi nije dao da igram dok sam išla u školu. Uvijek je bilo čekaj raspust. Kad sam krenula na fakultet, igrali smo često. Sad on već više ne vidi pa ni to ne možemo. To mi je baš žao.
A ostale igre… Joooooj. Društvo mi treba. Svega ja imam. Igrali smo dok sam studirala u Francuskoj često Vukodlaka. To nam je bila zaraza i uvijek smo se okupljali kod mene da to igramo. Jednom nas je bilo 30 pa smo morali igrati u smjenama haha. Baš mi to sve fali..
A joj, baš mi je žao zbog tate. I ja sa svojima odavno ne igram ništa 🙁
To je meni tako super razlog za okupljanje, zabavno, uvijek neki smijeh, zeza…
Pogledat ću kakva je i to igra. 😁
Remi, domine, šah, Monopol, Ne jezdi se insanu… ima još nekih igara kojima pojma nemam ime a ni pravila ali trudim se i igram ponekad kod sestre s djecom. Lijepo prođe vrijeme.
Ne jezdi se insanu… 🤣🤣
A s djecom je to uvijek šega ☺️
Ne znam nekoliko ovih spomenutih igara.
Čini mi se da sam zadnje igrala Pantomime, ako se to računa u društvene igre, u studentskom domu sa društvom i sjećam se da smo umirali od smijeha.
Vidim i u tvom postu, a i u komentarima ostali pišu redom kako su ljudi nezainteresovani za te igre i nekako kontam da je to možda dijelom zbog ovog sveopšteg pristupa internetu. Imam osjećaj da je svakome sve mrsko što se tih igara tiče, najjednostavnije je uzeti mobitel i na njemu skrolati, dopisivati se, igrati igrice, ma bilo šta a igranje igara mimo toga kao sa im je smor neki.
Posla se komentar prije vremena 😄
Htjedoh reći još kako i meni fale te igre, taman sam dijete naučila Ne ljuti se čovječe, ali od mlađeg ne možemo igrati jer nam sve poruši. Moramo čekati još par godina.
joj, da i Pantomima mi je super za društvo 😀
A imaš pravo, sasvim vjerovatno je da su na to utjecali internet i SoMe.
Moja mlađa ima 5,5 godina i zna tako Ne ljuti se, čovječe, ali bi da igra s nama i ove ostale igre, a ne zna, pa je pustimo npr. samo da baca kockice i nasumično miče figure, čisto da se osjeća kao dio igre 😀