malo da izgorimo

Nije tajna da je javni prevoz u Sarajevu izuzetno loš i koristi se kao krajnja nužda, barem u mom slučaju. Gledam da pješačim gdje god mogu, ljeti, zimi, po raznim vremenskim uvjetima, osim eto kad su baš neke obline padavine ili ekstremne vrućine, kao ovih dana, kao danas, kad ne možeš da udahneš od vreline u zraku.

Jutros na stanicu, kad vidim ide stari tramvaj i nisam htjela da uđem. Izbjegavala sam ih i kad nije bilo novih, a tek sad mi nije prijeka potreba da se kuham u njemu.
U povratku kući, opet ista stvar. Ma ne znam jel mi gore voziti se u toj limenoj kutiji po ovom čelopeku ili ići pješke ili, ne daj Bože, u autobusu, gdje imaš osjećaj kao da si pod haubom u frizerskom, kada uđeš u njega, a pri tome te onaj motor grije ko na roštilju, ako te zapadne gužva pa se nekako zadesiš u stražnjem dijelu tog autobusa iz džehenema. Kad izađem iz njega na +35, imam osjećaj kao da sam bačena u klimu Sjeverne Irske, eto takva je razlika u temperaturi.
I krenem pješke, pirka onaj neki vrući vjetar, zamišljam da se feniram u salonu, hajde rekoh naići će još neki… naišla su četiri, sve stari. Ove nove vjerovatno čuvaju na parkingu, da im ne potroše klimu. Možda rade i na depopulaciji Sarajeva, jer kontaju da će ovako više ljudi doživjeti toplotni udar, pa će biti manje gužve.

Negdje tamo oko Muzeja ide novi, a ja malo pohitim, uđem, a u njemu onako fino pirka. Osjećala sam se kao da je pušten samo za privilegovane, crème de la crème, FGR, pa ko stigne na njega, a ja sam stigla.

Jučer se neki stari zapalio… dosta što je ubio jednog momka, valjda dok ne izgori u njemu barem 20 duša, ne računa se kao da predstavlja opasnost po ljude i saobraćaj. Kažu ovi iz MUPa i Grasa, nije se zapalio… samo se malo zadimio. Malo… se… zadimio…