Kako se borite s vašim intruzivnim mislima i šta vas sprječava1 da im se prepustite? Ne mislim, pri tome, na neke suicidalne misli, nemam takve, nego neke druge, također štetne i potencijalno opasne?
Mene samo ljubav prema krvi moje krvi i bližnjima. Da nema te ljubavi i osjećaja obaveze i odgovornosti, ko zna koliko bih puta dosad otišla negdje gdje me niko ne zna…
- Da li je ispravno, profa? ↩︎
Pa pustim ih da odu, kao oblake na nebu. Dođu i prođu. Trening tipa aktiviranja kreativnosti i kakvog novog hobija.
Ma pustim i ja, moraju me nekad napustiti, ali se vraćaju 😆
Hmm, s intruzivnim mislima ide malo teže, ali evo nešto što meni pomaže kod overthinkanja recimo:
1) Tehnika “vrijeme za razmišljanje” – u toku dana odrediš vrijeme kada ćeš razmišljati o tome i svaki put kada se misao javi van tog vremenskog okvira (koji je određen kao vrijeme za razmišljanje) odložiš je za to vrijeme.
2) Pitanje “Koliko je efikasno o tome razmišljati?”
Nešto što sam naučila na terapiji. Možda bude od koristi. 😄
overthinkanje mi je kategorija za sebe, haha.
e da, čula sam za to odvajanje vremena da se jednostavno prepustiš tome i pustiš da ti prođe kroz glavu. Meni se to dešava, htjela ne htjela 😂
I ja se sjetim ljudi koje volim. Također, sjetim se i mjesta koje volim, zatvorim oči i teleportiram se tamo. 🍀
da ljepše misli budu jače od ružnih ❤️
Kontrolisano disanje i bilo kakva aktivnost duhovna ili fizička.
fizička aktivnost stvarno uvijek pomogne.
Prepoznam ih kao takve, ali inače vrlo brzo nestanu. Al kod mene su to neke banalne misli 😅 koje nemaju nikakvo značenje.
pa ni moje, za mene, nemaju značenje, znam ih prepoznati, samo me dugo opsjedaju i nekad se bojim da u afektu ne djelujem na njima haha
Zikr ili ponavljanje neke riječi koja nema veze s religijskim kontekstom, a koja tebi znači.
sviđa mi se pristup, probat ću. ☺️
Večinom na isti način kao i tebe…
Kontam nekad ne mogu biti sebična, ma koliko očajna bila
tako je, koliko god da me znaju opsjedati, osjećaji prema drugima ne dopuštaju na djelujem na njima, samo eto jede te iznutra.
To što ti imaš (imamo) nisu intrusive thoughts nego umor, mentalni teret i prevelik pritisak da živimo život onako kako okolina očekuje.
i to, 100%, pa onda uslijed svega toga ide misao poput: sad bih sve ostavila i pravila se mrtva, malo će odbolovati za mnom, ali proći će ih, a ja ću živjeti na nekom otočiću koji ima 48 stanovnika 🤣
Tačno to hahaha
Dobra pjesma.
na repeat od jučer 🙂
Once upon a time…sjela u voz, na avion i bukvalno na kraj svijeta. Možda po prvi (i posljedni) put uradila nešto za svoj selfcare, da nisam ne bih možda danas bila tu (gdje jesam).
Joj, svaka čast, tako me to privlači. Možda i ja to nekad uradim.
Dobra pjesma. [2]
Još uvijek je na repeat 😁