f this s

Imam takav nekakav osjećaj da gubim konce iz ruku ovih dana, sastalo se toliko toga i veći mi je problem taj mentalni pritisak i opterećenje, nego što moram i fizički da budem na više strana odjednom. Mislim da je ovo prvi put otkako ne živim s roditeljima da im neću otići za Bajram, nego tek iduće sedmice, jer djeca i temperatura, i obaveze sa školom drugi dan Bajrama i gosti iz Njemačke i posao i glupača u općini koja se dere jutros na mene, a ja samo kurir bila, pa igranje kurira za nekog ko sve može sam da obavi, ali eto starija je osoba, pa de da ja, i doslovno hiljadu nekih stvari zbog kojih bih sve poslala u pm, a samo u glavi razrađujem scenarije i izgovaram im svima ono što mi, ne znam da li moj odgoj ili neki strah, ne dopuštaju da im kažem u facu.

Na sve to me zubi i dalje bole, biće da je problem zapravo sve vrijeme bila i ova sedmica pod lijekom i odoh poslije Bajrama i reći ću doktorici nek mi vadi sve živce iz zubi, jer ja više nemam živaca da trpim bolove i idem svaka 3 dana da se to nešto, kao, rješava, a ništa se ne rješava.

28 thoughts on “f this s

    1. aww, thanks, Kris ❤️
      Moram priznati da jest malo lakše, valjda blog za to i služi 😀

      Jeste, ja ga baš volim slušati.

    1. Sve su prilike da ćemo mlađa i ja sutra same kući ostati, jer ima temperaturu, a muž nek ide svojima sa starijom. Da znaš da će mi i prijati malo mira, nadoknadit će se Bajram.

    1. I nisam, al nekad bih voljela da svi čuju šta ih sljeduje, jer što bi oni imali privilegiju da svoje ventile odvrću na svima nama.

    1. hehe, e jesam pravi deda, demencija me ozbiljno udara 😀 A vidis ti dobro pamtis, mashalah ne ureklo se 😀 Samo testirat cu tvoju memoriju vezano za moj paradajz koji si obecala ako se kad sretnemo u CJ 😀

Komentariši