Nekategorisano

Valjda kako je bila ova zima i hladno i sve što ide s tim, po redu, manje sam hodala, pa zakržljala. Danas prešla 13 hiljada koraka i sva se ukočila i noge mi otekle, legla i ne mogu više ni do zamrzivača po sladoled. I bolje. Ali, meraka u proljeće (pre)rano, pa kad obučeš kožnu jaknu i (nove) Vansice, kosica na valoviće (valčiće, valiće…??)… ma slatke, male valove. Tačno dok tako bezbrižno hodam i kosa mi skakuće, osjećam se kao da sam ispala iz onih Yes carefree, but the world is falling apart… memeova.

Tata i, imam osjećaj, čitava njegova strana porodice uvijek nešto odlažu odlazak doktoru, preispituju njihove upute, ne pridržavaju se terapija, pa shodno tome, rekla bih i da se boje doktora. Mislim, ko voli doktore, ali ta prevencija je uvijek pola zdravlja, a oni to kao da ne shvataju ili ih nije briga. Evo, konkretno moj tata. Čovjek ima dijabetes, na inzulinu je, srčani je bolesnik s ugrađenim stentom i već je dva puta ležao u bolnici zbog, konretno, ta dva zdravstvena problema. Neko bi rekao da bi to bilo i više nego dovoljno da se čovjek uplaši malo i promijeni […]

Znate kada negdje, usput, probate neko jelo, da li po prvi put ili, svejedno, već ste ranije to jeli, ali vam bude toliko dobro i ukusno da mislite da će to isto jelo svaki naredni put biti takvo? E, pa uglavnom neće. Prije nego što nastavim, moram spomenuti, mada sam o tome već i pisala, kako sam ja i sad izbirljiva u ishrani, a tek prije, naročito u djetinjstvu je ta moja izbirljivost graničila s ludošću. Nisam jela rižu, ma bečku šniclu, običnu, pohovanu nisam jela. Srećom, mijenjalo se to s godinama i nisam sad toliko ekstremna, mada ima još […]