Nekategorisano

Sat treći na klupi na igralištu nedjeljom. Barem sjedim. Jutros sam dubinski usisala sve madrace, ispraznila korpu za veš, napravila gulaš… sam se napravio dok sam ja sve to i evo, prije tri sata izvela mladunčad vani. Jednom sam rješavala svađu i brisala suze poslije iste, drugi put sam brisala suze zbog pada s rola. Jede mi se doner iz Žeksa, tu je iza ćoška, mada moguće i da ne radi jer nedjelja… a i čeka me gulaš. Brutalistička arhitektura okolnih zgrada i ova djeca osebujnog rječnika i stila baš mi hrane moju slavensku dušu.

Prije dva dana sam sama sebi odsjekla šiške. One kao curtain bangs, ali nisu baš takve, ko malo kraće su… htjela sam nešto a la Dakota Johnson (because she's my celebrity crush), ali naravno ne mogu to dobiti u kućnim uvjetima, u kupatilu, makazama koje sam imala pri ruci… sad kad malo skontam šta sam radila još sam i super ispala. Nisam se pokajala, sad bih ja to sjeckala još dok ne dotjeram na ono što sam zamislila, ali neka, mogu samo pokvariti. Starija kćerka kad me vidjela počela da zapomaže da ne ličim na sebe i da vratim kosu […]

Jutros je moja mama izgubila brata, a ja daidžu. Bio je dugo bolestan, ali opet čovjek na takve gubitke nikad nije spreman. Uspori dan, uspori svijet onog momenta kad dobiješ te vijesti. Mislim na mog rođaka, daidžinog sina, mislim na daidžinicu… nekim ljudim život je satkan od konstantnih iskušenja i nezamisliva mi je ta snaga koju nose u sebi, jer valja živjeti i sa boli koju nosi smrt i sa onom koju nosi život kakav imaju…