nervira me

Nisam sigurna da li me nervira ova jugonostalgija i nostalgija za 90tim ili mi bude simpatično kad pročitam i vidim nešto na tu temu, mada mislim da me više nervira. I hajde neka sva nostalgija, i ja sam vječno za nečim nostalgična, nego to stalno naglašavanje, kroz glorifikaciju prošlosti, kako naša djeca odrastaju u groznim vremenima, kako ne provode ni blizu vremena vani kao mi, da s kriškom hljeba u rukama ne trče po komšiluku (a evo ruke u vatru da niko danas ne bi smio pustiti dijete da luta vazdan vani, a da ne zna gdje je, nego bismo […]

you must be somewhere in London, walking Abbey Lane…

Biberlee i ja smo se upoznale preko mog bivšeg momka, a ima tome sad sigurno 20 ili 21 godina, na Dernek.ba. Iskreno, ne znam kako su se njih dvoje upoznali, vjerovatno isto na Derneku, možda bi ona znala reći, ali se sjećam da sam ja bila nešto ljubomorna, jelte, na to njihovo dopisivanje, pa se ona meni javila, ako dobro pamtim, i ostalo je historija. Tog momka odavno nema u priči, a bio je bloger i ovdje nekad, zapravo, on me i doveo na Blogger.ba. Sva sreća pa me niko od vas tada nije znao, haha. Našla sam neke postove […]

do you want to eat me, Alice?

Imam osjećaj da je ovo s gubljenjem kilaže pomalo adiktivno, ono kad vidiš kako dobro izgledaš, a još bolje se osjećaš u svojoj koži, sve bi još. Hoću reći, razumijem sada te žene, jer i mene je uhvatilo pomalo to ludilo. Nije to toliko ni zbog izgleda, ali da se ne lažemo, ogroman je plus, nego što je moj doživljaj i osjećaj same sebe jedno 10x bolji. A kad sjajiš iznutra, to se vidi i vani. Nažalost, to uglavnom podrazumijeva restrikcije dok ne nađeš sistem i ne naučiš ispravno se hraniti, jer rješenje definitivno nije zauvijek živjeti na nekoj dijeti […]