ništa novo

Moram vaditi osmicu. Malo mi se sad povraća od nervoze, iako sam prvobitno i navijala da se izvadi i da me riješi bolova, ali sad mi nije svejedno. I to će biti sredinom ove sedmice kad muž bude na putu i ja sama s djecom, školom, poslom… moram se dobro naoružati lijekovima protiv bolova. Ispitivala sam danas sestru na telefonu, ko uplašeno dijete, koliko to sve boli, tokom vađenja i poslije. Zadnji put su mi neki zub čupali u osnovnoj školi. Htjela sam još o ponečemu pisati, ali me sad to okupiralo da nemam prostora u glavi za išta drugo. […]

i to sam ti riješila

Moj muž kad slaže prljavo suđe u mašinu to tačno ima neki red i smisao, sve je po veličini, ma haman i po materijalu od kojeg su sudovi napravljeni. Moji su ciljevi za redanje suđa malo drugačiji – da ih stane što više. Kaže, kako si ovo stavila velika kašika, pa viljuška naopako, pa nož i mala kašika… Isto će se oprati, mada je njegovo ljepše za vidjeti, priznajem. Pohvalim ga ja, ali biće da mu to nije dovoljna motivacija da to suđe češće slaže. I prozore kad pere to je puno detaljnije, pedantnije i sporije od mene, što ne […]

idu dani…

Danas je prošlo najviše vremena u kontinuitetu da me zubi nisu boljeli bez tableta. Sutra u 11h će biti nalazi tatine biopsije. Zaboravim, pa se sjetim, iako nekako vjerujem da je bezazleno i da će biti ok, uvrne me u stomaku pomisao na to čekanje. Prođu dani u nekoj izmaglici, obavezama, istinski zaboravim i na to, i na svoje zube, zaboravim koliko je sati i koji je dan, nekako mi se sve stopilo sa obavezama i raznim vijestima koje dolaze sa svih strana, a malo koja je lijepa. Sjetim se onda i nekih drugih ljudi, daleko su, pitam se kakav […]