o jednom mantilu

Nekad baš davno, znači ima tome oko 20 godina ili malo više, tata mi je kupio kožni mantil, jer sam i tad, kao i sad, furala ovaj fazon, a mene su roditelji u tome podržavali, eto tako, što su mi kupovali ono što su mislili da će mi se svidjeti, kupovali su mi albume omiljenog benda, dopuštali da sobu obojim u duboku bordo boju i svu je oblijepim posterima, vodili me u druge gradove da tražim svoje prve martinke, jer tad ih nije bilo lako naći. I da se vratim na mantil… možda je teško za povjerovati, ali ja sam […]

in too deep

Kako sam nešto čačkala oko ove šifre i zabrani ulaska na blog, na mail mi dođe taj zahtjev za promjenu šifre za jedan blog koji sam otvorila jedne godine podavno i napisala samo dva posta. Ja sam na to skroz zaboravila, ne znam ni šta sam htjela postići time, kakvu je svrhu trebao imati, šta sam mislila da me niko neće skontati (ja se sama skontala odmah, čim sam pročitala)… Ovaj blogger je ko toksična veza od koje ne možeš da se distanciraš i stalno joj se vraćaš, ’cause I'm in too deep… Krenula sam odbrojavati dane do puta u […]

djevojka u tvojim mislima

Nekad sam vjerovala u energiju i intuiciju (mada u ovo drugo i dalje vjerujem i vjerujem da posjedujem izraženu intuiciju) i da su ljudi energetski povezani, pa kada intezivno (i najčešće mi se odjednom pojavi u mislima) mislim o nekome i tu osobu sretnem kroz par sati ili dana, da to znači da sam “prizvala” tu osobu i da je moja misao rezultirala time da se sretnemo. As if… Zapravo, ono što se dešava jeste da osoba na koju odjednom mislimo postaje mozgu “prioritetni podatak”, inače je u suprotnom ne bismo ni primjetili na drugoj strani ulice jer nije nam […]