o jednom mantilu
Nekad baš davno, znači ima tome oko 20 godina ili malo više, tata mi je kupio kožni mantil, jer sam i tad, kao i sad, furala ovaj fazon, a mene su roditelji u tome podržavali, eto tako, što su mi kupovali ono što su mislili da će mi se svidjeti, kupovali su mi albume omiljenog benda, dopuštali da sobu obojim u duboku bordo boju i svu je oblijepim posterima, vodili me u druge gradove da tražim svoje prve martinke, jer tad ih nije bilo lako naći. I da se vratim na mantil… možda je teško za povjerovati, ali ja sam […]