Nekategorisano

Hodam po 45 minuta i sve to vrijeme provedem sanjareći, (maladaptive) daydreaming što bi rekli englezi, to mi je možda vjerodostojniji opis stanja u kojem budem. Uhvatim samu sebe kako hodam mehanički, s muzikom u ušima, bez previše osjećaja za okolinu oko mene. Znam da to baš i nije pohvalno, ali rekla bih da sam ipak svjesna sebe i auta i ljudi toliko da se sa istima ne sudaram. A s druge strane, tih 45 minuta mi prođe kao 10, jer sam skroz u nekom drugom svijetu u svojoj glavi. Kažu da je to poremećaj, pa eto pretpostavljam da imam […]

Otvorili smo sezonu parkova i igrališta, pa koliko sam im se radovala, toliko me podsjećaju kako me nekulturna i razmažena djeca još nekulturnijih roditelja nerviraju. Priznajem da nisam ljubitelj (tuđe) djece i dok nisam dobila svoju, nisam nikad bila od onih koji se raspekmeze na tuđu djecu. Mogu im odati priznanje da su slatki, pametni, ovakvi ili onakvi, ali ne gubim pamet zbog tuđe djece, čak i ako su bebe u pitanju. Tako je ostalo i danas, svoju djecu i sestrinu volim, ostale mogu i ne primjetiti. Što ne znači npr. da nisam osjetljiva na dječiju patnju, oplačem svaki video […]

Valjda kako je bila ova zima i hladno i sve što ide s tim, po redu, manje sam hodala, pa zakržljala. Danas prešla 13 hiljada koraka i sva se ukočila i noge mi otekle, legla i ne mogu više ni do zamrzivača po sladoled. I bolje. Ali, meraka u proljeće (pre)rano, pa kad obučeš kožnu jaknu i (nove) Vansice, kosica na valoviće (valčiće, valiće…??)… ma slatke, male valove. Tačno dok tako bezbrižno hodam i kosa mi skakuće, osjećam se kao da sam ispala iz onih Yes carefree, but the world is falling apart… memeova.