Do you get a little kick out of being small-minded?

Najgore iz mene mogu izvući ljudi s kojima radim. Odnosno, izazivaju u meni najružnije osjećaje, mada u zadnje vrijeme ti osjećaji postaju riječi i djela, postajem ono što mislim da nisam. Nisam konfliktna, nisam, inače, bezobrazna, malodušna… zajedljiva jesam, ali i na to me tjeraju neke krajnje emocije i granice koje, u tom momentu, ne mogu više da prelazim. Gore od toga kako to ispoljavam, jer smatram da moraš biti baš đubre da mene izazoveš na to da ti se nagovorim, jeste osjećaj koji ja imam poslije, neka krivica što sam nešto uzvratila nekom šupku od osobe. Ti meni dođeš […]

change of plans

Izgleda da će mi se izjaloviti onaj solo put u Milano, koji je, zapravo, trebao započeti solo, a završiti s prijateljicom. Malo sam požurila s radovanjem i planiranjem, mada mi se po glavi ozbiljno vrzma misao da svakako odem, možda ne na planirani datum, ali nekad uskoro, negdje sama. Za utješnu nagradu biću sama (produženo) za vikend, muž i djeca idu na put, ja ostajem da odmaram (čitaj, radim generalku). Baš mi neku noć iskoči reel neke mame kako se pozdravlja s mužem i djecom koji isto tako idu na put i maše im i ispraća ih I love youu, […]

flashback

Sinoć na TVu film 40 days and 40 nights i predivna Shannyn Sossamon. Pričamo nešto o njoj i njenim filmovima i sjetim se jednog odličnog u kojem, također, ona glumi – Wristcutters: A love story, a to me dalje podsjeti na fantastične Gogol Bordello koje nisam slušala godinama, a čija je muzika u filmu. Kakav flashback! Preporuka i za film i za muziku.