ćataputa

Upotrijebi Senjorita ovu riječ u svom novom postu i automatski me podsjeti na rahmetli nenu, često je koristila tu riječ. Ja ni danas nisam sigurna u njeno značenje, zapravo, imam samo kontekst. Ona ju je koristila kada hoće da kaže da je nešto gotovo, riješeno, uz gestikulaciju rukama gdje dlanovima klizi jednim niz drugi. Kod Senjorite mi je kontekst drugačiji – kao da je htjela ovom rječju opisati neku smetnju. Baš ću pitati mamu sutra, mislim da ni njoj ta riječ nije strana. Inače, Senjorita i ja dolazimo iz istog kraja BiH, pa često koristimo slične izraze, naročito jer sam […]

o jednom mantilu

Nekad baš davno, znači ima tome oko 20 godina ili malo više, tata mi je kupio kožni mantil, jer sam i tad, kao i sad, furala ovaj fazon, a mene su roditelji u tome podržavali, eto tako, što su mi kupovali ono što su mislili da će mi se svidjeti, kupovali su mi albume omiljenog benda, dopuštali da sobu obojim u duboku bordo boju i svu je oblijepim posterima, vodili me u druge gradove da tražim svoje prve martinke, jer tad ih nije bilo lako naći. I da se vratim na mantil… možda je teško za povjerovati, ali ja sam […]

in too deep

Kako sam nešto čačkala oko ove šifre i zabrani ulaska na blog, na mail mi dođe taj zahtjev za promjenu šifre za jedan blog koji sam otvorila jedne godine podavno i napisala samo dva posta. Ja sam na to skroz zaboravila, ne znam ni šta sam htjela postići time, kakvu je svrhu trebao imati, šta sam mislila da me niko neće skontati (ja se sama skontala odmah, čim sam pročitala)… Ovaj blogger je ko toksična veza od koje ne možeš da se distanciraš i stalno joj se vraćaš, ’cause I'm in too deep… Krenula sam odbrojavati dane do puta u […]