Je suis trop chaud!

Najlakše se troše pare koje (još uvijek) nemaš. Tome u prilog ide i moja impulsivna kupovina avionskih karti za Pariz u oktobru i rezervacija smještaja kojeg ću platiti tek krajem septembra, pa ono kao, hajde, imam kad i da se predomislim, još su pare kod mene, na sigurnom. I to sve uz hrabru pretpostavku da će imati ko da čuva djecu i vodi u školu/vrtić, a da još nismo ni pitali. To mi je terapija, valjda. Avionske karte i nisu preskupe (mada nisu ni dodžaba), ali toliko mogu halaliti ako put propadne. Eventualno, ako neko od nas dvoje bude morao […]

you still feel like home

Malo kad skontam, satra mene ovih mjesec dana unazad, pitam se što sam umorna i ukočena, nikako da se oporavim, a od kraja juna, pa evo sve dosad, ne možemo da se dozovemo od viroza kojekakvih, samo se jedno na drugo veže… liježem umorna, budim se umornija. I razmišljam kako nam je par ljeta unazad tako, mala je izgleda baš osjetljivog stomaka, da ozbiljno razmišljam odvesti je kakvom specijalisti da vidimo što je tako podložna svakom stomačnom virusu. Nisam nikad više vitamina pila svako jutro, a nikad manje osjećala učinak istih. Nisam nikad bila ni na nekoj masaži i razmišljam […]

s djecom

Ima tih roditelja kojima su sve aktivnosti s djecom super lagane, nisu stresne, vole sve da rade s djecom i to tako i predstavljaju. Ja nisam jedan od tih roditelja, po njima sam možda i nemajka, jer nisu mi sve aktivnosti za djecu, odnosno, možda je bitno naglasiti – za djecu u paru. Npr., evo maloprije hoćemo da pravimo sladoled. Ja inače ne volim kad mi se neko mota po kuhinji dok kuham, nije mi kuhanje s partnerom romantična aktivnost, ne znam se ponašati kad mi neko hoda oko mene, ja pođem da otvorim ladicu i uzmem kašiku, eto ti […]