pitam se, pitam…

Recimo da je na blogu javna tajna koji su profili lažni, ko piše duple blogove, ko otvara više blogova pod različitim imenima, tako eto, te neke igrice koje, vjerovatno, zabavljaju više same aktere, odnosno te višestruke blogere, nego same nas koji to znamo i čitamo.Mene, u suštini, to nimalo ne tangira i nek piše šta ko hoće i pod kojim imenom hoće, sve dok to ne vrijeđa drugoga i ne čini time neko zlo, ali ono što me zanima, na ovaj hladni, kišni dan, jeste kako se to tim ljudima da? Zamisli, ti moraš skroz ući u ulogu tog blogera […]

the truth is stranger than my own worst dreams…

Šta sam postova otipkala, misleći da ću tako olakšati dušu i onda ih samo spremila u skice. Bilo je lakše već tad, bez potrebe da to iko pročita i prokomentariše, nekad teret skinem samo kad stavim sve crno na bijelo. Šta ih je završilo u smeću, ali ipak ne trajno obrisano, pa ih čitam i vrtim filmove, čitam i prebirem po sebi… Bilo bi zanimljivo biti anonimna ko nekad. Da, nekad bi to puno pomoglo.