Nekategorisano

Ne mogu moje kosti i moja guzica od skoro 40 godina ustati u 7h ujutro, prevaliti 300 km za jedan dan, a onda izaći navečer i đuskati i piti i raditi sve ono što moj mladi duh može. Mogu ja, u srcu i duši, al što reče ovaj jedan – moja kičma i moja koljenca to ne mogu. And that makes me kinda sad.

Ne znam kada i zašto je krenula fascinacija nebom, mjesecom, zalascima… vjerovatno je uvijek bilo toga, ali je došlo do izražaja s preseljenjem u ovaj stan, odakle mi se pruža tako divan pogled. Imam prilično zavidnu kolekciju neba i nebeskih prizora u galeriji. I svaki put, iznova, jednako im se divim kad mi se ukažu na vidiku. „Mjesec. Veličanstveni mjesec. Pun, debeo, crvenkasti mjesec, noć svijetla poput dana, mjesečina koja se prelijeva preko zemlje donoseći radost, radost, radost…”– Darkly Dreaming Dexter

Mala Bandita je u zadnje vrijeme opsjednuta bojenjem. I stvarno je dobra u tome, sa svojih 5 i po godina, baš je precizna i ne prelazi linije, zna slagati boje…Ovih dana sam kupila flomastera i bojanki koliko nisam za svih 9 godina starije. (Za manje od mjesec dana imat ću dijete od punih 9 godina!) Danas je bojila muževe i moju tetovažu… ne izgleda nimalo loše.