tugy

Ne mogu moje kosti i moja guzica od skoro 40 godina ustati u 7h ujutro, prevaliti 300 km za jedan dan, a onda izaći navečer i đuskati i piti i raditi sve ono što moj mladi duh može. Mogu ja, u srcu i duši, al što reče ovaj jedan – moja kičma i moja koljenca to ne mogu. And that makes me kinda sad.

16 thoughts on “tugy

  1. Mi gdje god putujemo, gledamo ili da krenemo autom ili avionom sabahile da bi kao ne destinaciji što više vrijeme iskoristili taj prvi dan. I onda gotovo uvijek spavamo ili odmaramo u hotelu nakon dolaska i sve što uspijemo je otići na večeru. ☺️

    1. Joj, kad se sjetim, znala u 2h ujutro izaći vani hahah.
      Uh, svaka ti čast, mislim da je to veći mentalni napor, natjerati se, nego fizički.

    1. Pa u većini slučajeva i mene to ne zanima, ti izlasci, ali se potrefi neka svirka ili vikend bez djece, pa ambiciozno poželim iskoristiti priliku 😁

    1. Isto. Glavi se ne da! Sinoć s LM pričam oko 21h ono mogle smo negdje.. Ma bježi kasno, vrijeme spavati. A nekad se u 23h spremalo za izlaske.. 🙁

    2. To je gotovo uvijek tako, ovi naleti želje za izlascima dese se izuzetno rijetko, ali se ipak, gotovo nikad, ne poklope sa fizičkom spremom 😆

    1. Haha, da, iskaču mi ti reelovi… šta je s nama što nemamo bašte? Motamo veš i peremo prozore vikendom? 🤣

Komentariši