Boli me nekako tupo i duboko i gornja i donja desna strana vilice s vremena na vrijeme, a pošto se površinski ne vide nikakvi kvarovi, morala sam jutros ići snimati vilicu. Ne znam da sam to ikad radila ovako, ko nekad jednom jesam, ali ne sa ortopanom, gdje ti glavu fiksiraju hvataljkama, a jezik moraš gotovo progutati dok grizeš neki… štapić. Strašno malo, ali mi je kul vidjeti svoje zube na snimku. Nisam ni znala da imam toliko plombi, zaboravila sam na sve te popravke koje sam imala.
Inače sam sve do srednje škole imala takav strah od stomatologa da me sam spomen istog tjerao na povraćanje, stomak mi se dizao i mantalo bi mi se… prava fobija. Onda sam upoznala jednu doktoricu koja mi je pomogla da se riješim svih tih strahova i tako je ostalo do danas, samo eto, nažalost, moja briga o zubima je počela malo kasno, pa sam u ranim 30tim nosila i aparatić, a i bilo je puno toga za popraviti, očito.
Starija kćerka ima isto veliki strah od stomatologa iako je vodimo doslovno od prvih zubića na preglede, i evo, tek smo nakon godina i godina potrage našli jednu doktoricu koja ima strpljenja s njom takvom i koja radi na tome da se postepeno oslobađa tog straha, ništa ne sili, ima razumijevanja i vrlo je nježna i pažljiva.
Sjećam se, kad sam išla na postavljanje aparatića i na kontrole, ona je imala nekih 6 mjeseci i tog jednog dana je prvi put ušla sa mnom u ordinaciju. Čim smo zakoračile unutra počela je da se trese i nekontrolisano plače i čini mi se da je taj neki strah ostao na istom nivou godinama poslije. Da li je reagovala na mirise, od kojih se, iskreno, i meni svaki put uvrne u stomaku ili je nešto drugo bilo u pitanju, nikad nisam dokučila.
Nadam se da će prevazići taj strah prije nešto što sam ja, jer moja iskustva u djetinjstvu nisu bila prijatnja, vadili su mi zube bez anestezije, popravljali dok su me rukama držali za stolicu, ako bih plakala vikali su na mene i govorili su mami da me vodi iz ordinacije… sve u svemu, jedna trauma koju sam prevazišla i daću sve od sebe da i moja E. nema takva iskustva.
Mala bandita, očekivano, dok provocira stariju sestru, ide stomatologu s osmijehom na licu i kaže da se ona ničeg ne boji… Boji se samo Kariusa i Baktusa (likovi iz predstave koji napadaju zube).
Fun fact: na ortopanu sam vidjela sam uopšte nemam zametka za donje osmice, što znači da mi nikad neće narasti. Nisam ni očekivala, sada u ovim godinama, ali se na snimku vidi da nisu uopšte u vilici. Gornje imam.
Ni ja nemam donje osmice 😁
Kažu da se smatra da su ljudi bez umnjaka “napredniji” stepen evolucije. Kako nam se kroz milenije ishrana mijenjala i postajala mekša, naša vilica se smanjila. Osmice su postale suvišne, pa ih priroda postepeno izbacuje. Oko 20% do 25% ljudi širom svijeta rodi se bez barem jednog umnjaka. Osjećam se posebno 🤣
Kakva sreća bez ta dva umnjaka 😀
Mene zanima šta ti je problem sa zubima…Upaljene desni? Nešto drugo?
Pa izgleda da jeste, ako ništa manje eventualnih problema sa zubima 😁
Sutra idem da mi detaljno pregleda i radi, imam jedan zub koji je ranije liječen i on izgleda pravi problem, ali mora ga otvoriti. I malo su mi desni natečene, ali ja to ne vidim, samo osjetim tu tupu bol, pa je vjerovatno od tog zuba.
Ja od teen dana muku mučim sa desnima. Nasljedno je i znala sam šta me čeka. Mekane četkice za zube. Parodontax, gengi gel, sve sam probala, čiščenje koncem. Ništa pomoglo nije. Od prije 3-4godine ovdje. Moja zubarka je Beograđanka, naših godina, od najboljih ljudi koje znam. Prvo mi je liječila desni i čistila džepove od bakterija, pa onda preporučila waterpik (umjesto konca za zube, desni čistiš vodom), chlorhexil pastu za zube i vodu. Od tad nemam upaljene desni, niti bolove, a prije toga bukv zagrizem bananu i sve me boli.
Tako da preporučujem ti da kupiš waterpik (ja sam ljetos dolazila kući i zaboravila ponijeti, pa sam u DM kupila neki obični koji radi posao) i probaj naći pasti za zube kao ovu. Izguglala sam, u Bosni je to curasept ads pasta za zube i voda, waterpik i sigurno će sve biti ok. Waterpik koristiš jednom dnevno, najbolje navečer 🙂
A ova iskustva sa početka, isto sam prošla i vazda sam se pitala – zašto?
imam waterpik, inače nemam problem s upaljenim desnima, ovo je sad vjerovatno malo natečeno od tog zuba, mada ja ne vidim, ne krvari, ne boli na dodir, to mi je doktorica rekla. davno je liječen, ko zna šta mu je sad, ali očito se od njega širi bol okolo, jer on sam me ne boli, pošto mislim da nema živaca u njemu. Za pastu ću baš vidjeti, nije mi poznato da sam viđala na policama, možda u apotekama da ima.
Ne znam ni ja zašto se prije nije imalo strpljenja za djecu, sve se nešto na silu radilo, generalno nam vlada taj narativ da ako ne boli, nije kako treba. Eto sa vađenjem zuba, s porodima…
Lijepo što vodite dijete zubaru od prvih zubića, meni su ovi ovdjr čudni, kažu tek radimo s djecom od 4 godine. Očito nisam naišla na dobre.
Prije su zubari bili baš krkani, i meni su vadili zub pod upalom, još pirivatni zubar, još se sjećam kad se ova jedna na mene izderala što nisam svezala kosu, a druga (ili ista, nemam pojma) što nisam ponijela maramice. Em što ih platiš, još i to očekuju. Danas je barem konkurencija veća pa moraju biti pažljiviji ili ne znam zbig čega
Nama su svi kojima smo dijete vodili htjeli pregledati zubiće i malo očistiti, čisto da se naviknu na taj osjećaj, nisu govorili da čekamo, ali nisu svi jednako strpljivi kada dijete krene da plače. Moja E. je rano dobila cirkularni karijes i to je trebalo rješavati, a tek smo prošle godine našli doktoricu koja radi s njom bez sile i vikanja.
E baš je tako bilo, evo ne razumijem čemu, i Selina je očito imala slična iskustva…
Ne znam, ovi su kod nas očito bili prezauzeti ili šta već da se s malim djetetom sekaju, jos sam nazvala upravo jednu koja prema preporukama je odlična za djecu, a na kraju…
stvarno bezveze, a onda kad djetetu zubi budu pokvareni ili bole, roditelji su krivi što ne vode računa.