april is the cruelest month

Ispadala se da Bog da.

Cijeli dan nesto gnjavi, i bi i ne bi. Krenem po djecu, ona pocne padati iz neba i zemlje. Vratimo se kuci ko tri pokisle kokoske (odnosno kokoska i dva pileta), jer djeca ne znaju fino drzati kisobran, pa im jakne mokre, a ja zaboravila ponijeti kabanice.

Dodjem kuci, one nesto mrljave s ruckom, a mene nosi, zaspala bih, cini mi se, samo da sjednem i oci zaklopim. Gospodin muz hrce vec tri sata. Necu namjerno da ga budim, nek sjedi veceras do zore. Ako me ista izbacuje iz cipela u nasem braku, to je njegova sposobnost da spava bilo kad i bilo gdje, i ignorise svijet oko sebe, iako djeca skacu i galame pored njega, i pored svega toga, OPET traze MENE, jer ja nisam umorna i ne bih rado legla i malo dusu odmorila. Tacno mi dodje da ga docekam s papirima za razvod kad se probudi.

Na sve to ovo usrano vrijeme ne misli da se mijenja u narednih 10ak dana, cak ce biti i hladnije. Izvukla sam zimsku jaknu!

Ujedam koliko sam nervozna. Pogledam My Period Calendar i stvari mi budu malo jasnije…

Svejedno, ispadala se da Bog da!

Raspolozenje:

special little snowflake

Da mi je neko prije par godina rekao da cu za dorucak kuhati zobene pahuljice na mlijeku i jesti ih sa javorovim sirupom ili vocem, kikiriki puterom i ostalim dodacima, zitaricama ovim i onim, rekla bih mu da ide zajebavati nekog drugog. A sad mi je preukusno. Doduse, jos istrazujem s okusima, nisam luda za jogurtom, ali u kombinaciji s vocem i necim slatkim mi se svidja.

Inace sam teska na okusima, teksturama narocito. Znaci, svjez paradajz u zivotu nisam i necu niz grlo pustiti, krastavci mi smrde na metar, oni ljigavi morski plodovi… ne, hvala! Jednom sam kroz suze probala lignje i mozak, eto samo da nekome udovoljim… ne znam sto sam bila blentava. Mlado, pa ludo, valjda.

No, nije da nisam nikako otvorena za probati nove okuse. Samo, to mora biti pod mojim uslovima i kad ja odlucim. Sto me vise neko nagovara, meni sve odbojnije. A kad bih vam pisala sta sve nisam jela kao dijete i u ranoj mladosti, ne biste mi vjerovali. Tako da mislim da sam, dosad, postigla izuzetan uspjeh. Salata mi je nekad bila misao imenica. Sad ih volim.

Jos je nevjerovatnije da sam se udala za covjeka koji je isti kao ja, ako ne i gori. On recimo voli one dzigerice, sto je meni big no, a ja volim ajvar, na sta se on snebiva. Eto, volim ajvar, al ne volim patlidzane.
Kad smo se upoznavali, pricam ja nesto o hrani i govorim sta ne volim, a on iskolacio oci, mislio da lazem. Kaze, nije nikad upoznao nekog izbirljivog ko sto je on. E, rekoh, nisi upoznao mene!
Ili, jaja ne volim na oko, volim kajganu ili omlet, da je bas jako umuceno, sto manje bjelanjaka da se vidi, a kad ih kuham, ne volim zumance. Ne daj Boze jos da ono zumance curi…

Interesantno je da, za ovako probirljivu osobu, mnogo volim da gledam kuharske emisije, masterchefove i slicno. Uzivam u tome, predivno sve izgleda, ali uglavnom nemam zelju probati.