Djevojka u mojim ustima

Otvorili smo sezonu parkova i igrališta, pa koliko sam im se radovala, toliko me podsjećaju kako me nekulturna i razmažena djeca još nekulturnijih roditelja nerviraju. Priznajem da nisam ljubitelj (tuđe) djece i dok nisam dobila svoju, nisam nikad bila od onih koji se raspekmeze na tuđu djecu. Mogu im odati priznanje da su slatki, pametni, ovakvi ili onakvi, ali ne gubim pamet zbog tuđe djece, čak i ako su bebe u pitanju. Tako je ostalo i danas, svoju djecu i sestrinu volim, ostale mogu i ne primjetiti. Što ne znači npr. da nisam osjetljiva na dječiju patnju, oplačem svaki video […]

Valjda kako je bila ova zima i hladno i sve što ide s tim, po redu, manje sam hodala, pa zakržljala. Danas prešla 13 hiljada koraka i sva se ukočila i noge mi otekle, legla i ne mogu više ni do zamrzivača po sladoled. I bolje. Ali, meraka u proljeće (pre)rano, pa kad obučeš kožnu jaknu i (nove) Vansice, kosica na valoviće (valčiće, valiće…??)… ma slatke, male valove. Tačno dok tako bezbrižno hodam i kosa mi skakuće, osjećam se kao da sam ispala iz onih Yes carefree, but the world is falling apart… memeova.

Tata i, imam osjećaj, čitava njegova strana porodice uvijek nešto odlažu odlazak doktoru, preispituju njihove upute, ne pridržavaju se terapija, pa shodno tome, rekla bih i da se boje doktora. Mislim, ko voli doktore, ali ta prevencija je uvijek pola zdravlja, a oni to kao da ne shvataju ili ih nije briga. Evo, konkretno moj tata. Čovjek ima dijabetes, na inzulinu je, srčani je bolesnik s ugrađenim stentom i već je dva puta ležao u bolnici zbog, konretno, ta dva zdravstvena problema. Neko bi rekao da bi to bilo i više nego dovoljno da se čovjek uplaši malo i promijeni […]