Ne znam kad sam pocela da pravim spiskove za sve u zivotu, ali radim to vec duzi niz godina i ako ne napisem spisak ili podsjetnik za nesto, velike su sanse da se to nece ni desiti, da necu uraditi ono sto sam trebala. Takodjer ne znam da li sam se prvo pocela oslanjati na pisano, pa prestala da pamtim ili sam prvo prestala da pamtim, pa odlucila da je bolje da pisem.
Tako sam do prije par mjeseci u mobitelu imala poduzi spisak namirnica za kupovinu, potrepstina za kucu, sve po kategorijama, pa su se prijateljice odusevljavale i trazile da im saljem svoj spisak, iako je to meni samo potreba i dodavanje stvari na isti, kako mi koja padne na pamet. U posljednje vrijeme na frizideru imam neki kao notes na magnet pa na njega zapisujem sve sto mi u momentu padne na pamet da fali, a onda samo otkinem papir i nosim u kupovinu. Bez toga cu kupiti sve sto ne treba i rijetko ono sto mi bas treba.
Takodjer u mobitelu imam spiskove za putovanja, sve po clanu porodice, imam podsjetnike na obaveze i buduca desavanja, rodjendane, bitne datume… Najbolji primjer moje povezanosti spiska i zaboravnog mozga jeste jedan propusteni rodjendan jer ga nisam stavila u podsjetnik. Dva… dva rodjendana smo propustili zbog toga. Zove me prijateljica jedno nedjeljno popodne, meni cudno sto me ona zove, inace se ne cujemo bas telefonski tako. Kaze, pa gdje ste vi? Evo nas, rekoh, kod kuce, spava mi A., sto pitas. Veli, mojoj N. je rodjendan, trebali ste biti ovdje… Sva sreca pa zna kakva sam, smijala mi se, a ja sam u zemlju htjela propasti od sramote. I otisli bismo tada da ona nije u drugom gradu.
Dugo je nekim bliskim ljudima trebalo da me prihvate takvu zaboravnu (to je ona kratkorocna memorija, dugorocno pamtim ko slon), bilo je tu zamjerenja i ljutnje, niko ne vjeruje da ja to ne radim namjerno.
Rekla bih da je to taj neki, popularno receno sada, mental load koji donosi majcinstvo, roditeljstvo… preuzimanje svih tih obaveza na sebe, dijelom sto ne vjerujem drugima da ce odraditi stvari onako kako bih ja to, a dijelom sto se i oslanjaju na mene, a pojma nemam sta je bilo prvo, medjutim ja sam i ranije bila takva, samo sam sad bolje naucila kako da izadjem na kraj s tom svojom zaboravnoscu. Valjda necu postati dementna prije nego sto postanem beskorisna drustvu. Kao da sam ovakva nesto mnogo korisna…
