Ispadala se da Bog da.
Cijeli dan nesto gnjavi, i bi i ne bi. Krenem po djecu, ona pocne padati iz neba i zemlje. Vratimo se kuci ko tri pokisle kokoske (odnosno kokoska i dva pileta), jer djeca ne znaju fino drzati kisobran, pa im jakne mokre, a ja zaboravila ponijeti kabanice.
Dodjem kuci, one nesto mrljave s ruckom, a mene nosi, zaspala bih, cini mi se, samo da sjednem i oci zaklopim. Gospodin muz hrce vec tri sata. Necu namjerno da ga budim, nek sjedi veceras do zore. Ako me ista izbacuje iz cipela u nasem braku, to je njegova sposobnost da spava bilo kad i bilo gdje, i ignorise svijet oko sebe, iako djeca skacu i galame pored njega, i pored svega toga, OPET traze MENE, jer ja nisam umorna i ne bih rado legla i malo dusu odmorila. Tacno mi dodje da ga docekam s papirima za razvod kad se probudi.
Na sve to ovo usrano vrijeme ne misli da se mijenja u narednih 10ak dana, cak ce biti i hladnije. Izvukla sam zimsku jaknu!
Ujedam koliko sam nervozna. Pogledam My Period Calendar i stvari mi budu malo jasnije…
Svejedno, ispadala se da Bog da!
Raspolozenje: