Jedna od stvari koje me izbacuju iz takta jeste kada me neko prekida u jelu. Naoštrim se ko bijesna džukela (ali u sebi) i spremna bih bila ujesti. Jasno je, čini mi se, uostalom, i Bogu i narodu koliko sam vezana za hranu i koliko pažnje pridajem oko pripravljanja, konzumiranja ili dijeljenja iste.
Često ljudi i ne znaju da prekidaju, ako zovu na telefon, npr., pa u tom slučaju umjesto da se nerviram mogu, jednostavno, da se ne javim.
Na poslu, osim ako ne pobjegnem u mišju rupu, mogu da zaboravim na to da ću jesti u miru. Telefon će baš tad da zvoni x puta, a najčešće to bude direktor. On nanjuši kad ja jedem i kad sam gladna, a kad sam gladna nisam svoja, to se zna. Nanjuši i zove, jer čeliči moje živce i volju.
Znam ja da je sve to za moje dobro. Pa ja…
7 comments » Write a comment
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Meni je sofra najvaznija, moze i da gori. Tek kada zavrsim mozemo pricati. Mnogima sam to morala dati do znanja.
Tako i treba da bude, i malo kome to dopuštam, osim ako mi se ne uleti u prostoriju gdje jedem, pa neka njima bude neprijatno, ali nešto ne mogu direktora otresti, iako zna da me zove u vrijeme pauze i iako sam više puta dala do znanja da me prekida. Njeovo “izvini” mi tad malo znači, ali eto…
Morgana, uzmi snickers! 🙂
ja dok ne jedem, moze biti i treci svjetski, ne zanima me 🙂
hahaha ti si bas joey iz frendsa 😀
nije meni za hranu, mogu i ustat od hrane, usluzit druge dok jedem ili prestat jest a da nisam jos sita radi drugih.
Meni je vise ako sam sjela da gledam film – nemoj mi hodat po kucu/stanu, nemoj pricat, nemoj radit nista drugo npr cackat telefon. Ako ces gledat film, sve moras zavrsit prije filma, a ako neces napusti moje prisustvo 😛
viljuškom ga 😀
mogu ti reci i mene to pravo iritira a to sam shvatila tek kad mi je bivsi sef bas to poceo raditi sto tebi tvoj redovno radi 😀