Ne znam kad sam pocela da pravim spiskove za sve u zivotu, ali radim to vec duzi niz godina i ako ne napisem spisak ili podsjetnik za nesto, velike su sanse da se to nece ni desiti, da necu uraditi ono sto sam trebala. Takodjer ne znam da li sam se prvo pocela oslanjati na pisano, pa prestala da pamtim ili sam prvo prestala da pamtim, pa odlucila da je bolje da pisem.
Tako sam do prije par mjeseci u mobitelu imala poduzi spisak namirnica za kupovinu, potrepstina za kucu, sve po kategorijama, pa su se prijateljice odusevljavale i trazile da im saljem svoj spisak, iako je to meni samo potreba i dodavanje stvari na isti, kako mi koja padne na pamet. U posljednje vrijeme na frizideru imam neki kao notes na magnet pa na njega zapisujem sve sto mi u momentu padne na pamet da fali, a onda samo otkinem papir i nosim u kupovinu. Bez toga cu kupiti sve sto ne treba i rijetko ono sto mi bas treba.
Takodjer u mobitelu imam spiskove za putovanja, sve po clanu porodice, imam podsjetnike na obaveze i buduca desavanja, rodjendane, bitne datume… Najbolji primjer moje povezanosti spiska i zaboravnog mozga jeste jedan propusteni rodjendan jer ga nisam stavila u podsjetnik. Dva… dva rodjendana smo propustili zbog toga. Zove me prijateljica jedno nedjeljno popodne, meni cudno sto me ona zove, inace se ne cujemo bas telefonski tako. Kaze, pa gdje ste vi? Evo nas, rekoh, kod kuce, spava mi A., sto pitas. Veli, mojoj N. je rodjendan, trebali ste biti ovdje… Sva sreca pa zna kakva sam, smijala mi se, a ja sam u zemlju htjela propasti od sramote. I otisli bismo tada da ona nije u drugom gradu.
Dugo je nekim bliskim ljudima trebalo da me prihvate takvu zaboravnu (to je ona kratkorocna memorija, dugorocno pamtim ko slon), bilo je tu zamjerenja i ljutnje, niko ne vjeruje da ja to ne radim namjerno.
Rekla bih da je to taj neki, popularno receno sada, mental load koji donosi majcinstvo, roditeljstvo… preuzimanje svih tih obaveza na sebe, dijelom sto ne vjerujem drugima da ce odraditi stvari onako kako bih ja to, a dijelom sto se i oslanjaju na mene, a pojma nemam sta je bilo prvo, medjutim ja sam i ranije bila takva, samo sam sad bolje naucila kako da izadjem na kraj s tom svojom zaboravnoscu. Valjda necu postati dementna prije nego sto postanem beskorisna drustvu. Kao da sam ovakva nesto mnogo korisna…
Da vidiš meni galerije u telefonu. Ni selfija, ni ljudi, ni pejzaža… sve screen shotovi i slike nečeg “da ne zaboravim”. I te namirnice i podsjetnici… napišem spisak na papir, ali da ne izgubim papir – slikam. Napišem neki broj na papir – slikam.
Hahah, ti si to digla na visi nivo 😂
Preseli se na peti sprat zgrade koja nema lift, “paš vidit” kako mozak radi 🙂
Nema “ne sjećam se”, ugravirani u memoriju svi spiskovi trajno 😅
Zivjela bas tako do prije 3 godine, peti sprat bez lifta, dvoje male djece od kojih je jedno tek prohodalo, ali hoce samo da se penje, plus nosim i kolica uvijek. 😭 i bilo je ili zaboravi, ko mu j mater ili se vracaj i j mater 🤣
Good times 😂😂
Bitno je da je Forsaken legao😎, odličan soundtrack za film, baš svaka pjesma!
Meni je to sve u Bilješkama na Iphoneu; svako jutro provjerim ima li šta kao obaveza i to je to.
Slazem se skroz, i soundtrack i film! ❤️
Tako nekako je kod mene, osim ovog spiska za kupovinu sada, mada i njega cesto uslikam, za svaki slucaj, kako Romanova kaze 😁
Spisak za kupovinu na koji se polagano dodaje i briše, datumi termina kod frizera, datumi rezervisanih odmora, planovi putovanja… uglavnom datumi.
Datumi me zamaraju, to ne želim da pamtim😌
Poslovno – ništa.
To sve obavljam odmah ili odmah krenem s realizacijom, tako da to ne zaboravljam, osim što na kraju današnjeg za sutrašnji dan poredam prioritete za rješavanje.
super si organizovana, to stvarno uveliko olaksava svakodnevnicu.
Kaže da mi nije glava zarasla za tijelo i nju bi zaboravila😂
hahah, e tu nisam cula, al ima ona… glava ti sluzi samo da ti ramena ne pokisnu 🤣
Svašta se može od Švaba čuti😁
Ma spiskovi su super, ne vidim supremacy u pamćenju. Iako realno mogu da pamtim i sjetim se šta mi treba i šta treba da uradim kad tad , znam da neću to obaviti efikasno i na vrijeme ako ne stavim na spisak i imam neku satisfakciju od spiskova i križanja istih. I ne nije efikasno obaviti sve odmah, efikasno mi je da to rasporedim na dane kad mi je usput ili baš određeno za nešto, pa da stignem i odmorit i vidjet se s nekim, doduše ako smetnem kalendar s uma onda dodje kraj sedmice i sve se obavi u jednom danu. Ali imati vizualni uvid u stvari i raspored je meni top tier.
Imali smo ovu temu kod Seline, a ja ne stigoh tad komentarisat, pa se sad nadovezujem na tadašnje komentare 😅
pa ne kaze se dzaba: pametan pise…
tacno, sve sebi i ja rasporedim, ne moze vise od 2-3 obaveze dnevno, jer imam neke koje se svakodnevno ponavljaju, pa se ostale prilagodjavaju, da se ne remeti ritam 😀
Ja zadatke pišem, a kupovinu fristajlam (jako neuspjesno, frizider mi je prazan osim kreme za lice)
Kad smo kod zaboravnosti: Jucer mi dolazi mail od wizzaira da mi je let pomjeren, ja gledam kakav let, gdje sam trebala ici 😅 kad ono bug im u sistemu, random slali mailove
hahaha, e to je ono bas da te zadeveraju 🤣
I ja sam malo OCD i pravim spisak za sve. A što se tiče datuma, sve iole bitno mi mora biti na poslovnom kalendaru. Ljudi ostanu zbunjeni kad u salonu čekaju da vidim poslovni kalendar prije nego što prihvatim ponuđeni termin, ali ja drugačije ne znam funkcionirati. 😀