Znala sam uvijek da je teško sakriti identitet kako na blogu, tako i svuda na internetu, pa se nisam ni trudila oko toga. Nisam imala, a nemam ni sad problem s tim da ljudi znaju ko sam. Kad nešto napišem iza toga stojim. A i nije da sam ja sad neka provokatorica i da pozivam na mržnju i sve ružne stvari.
Istina, ne volim baš da me čitaju osobe koje me znaju privatno, tačnije koje su me znale prije nego što sam počela pisati blog i koje me znaju nezavisno od mog blogovanja. Drugačija je stvar s blogerima, koji i sami pišu, a koje poznajem. S tim nemam problema.
Međutim, sve mi se više javlja želja da ipak budem anonimna, jer toliko toga bih voljela napisati, a ne mogu jer znam ko me čita. I od blogera i od ljudi iz privatnog života. Šega je što ti ljudi misle da ja to ne znam, al’ haj. 😀
Ne vode mi se dva bloga uporedo, posebno ne na ovom servirsu; uvijek me nađu oni koji ne trebaju, a i smor mi je, svakako. Ne ukida mi se ovaj blog, emotivno sam vezana za njega, za nick, za naziv, za tekstove na njemu, sve. Jedino mi preostaje da pišem dnevnik, ali nekako mi to nije to.
Ma ne znam ni što kukam kao da rješenja nema, naravno da ima, ali mi nedostaju dani kad su znali ko je Morgana samo odabrani.
Raspoloženje: Punkt – Sjene
heheheh a ja sam mislila da je taj osjecaj bio samo moj danas…
Zamisli da ti ljudi ostavljaju kometare i citiraju postove od prije SEDAM godina? Ne znas sta je gore, da te poznaju, ili da sjede i tabire slovo po slovo davno zaboravljenih stvari…. Ja vec vidim psiha u zatvorskoj celiji koji sjedi i cita moj blog… ;O)
Aaa sve te razumijem, svaku riječ.
Bila sam svojevremeno na raskrsnici:otvoriti novi (do daljnjeg) anonimni blog, prestati pisati ili prihvatiti da svi koji me znaju čitaju moj blog. Na kraju sam se odlučila za ovo treće, ali rjeđe pišem zbog toga.
Strippy – teško za povjerovati, ako je taj neko čitao cak samo i svaki peti post onda pričamo o samoubistvu..
Morgama – pa i ja te znam bona 😀 (Jake li stvari znati nekoga) čak sam te i sreo jednom u Sa 😀
.
Razumijem te, što govoriš o čitanju onih koji ne bi željela, ali to je samo zbog malo primitivnije sredine u kojoj smo svi.. Kontam, pa nisi ti skandal-cura, čak i u ovoj sredini, sta god da pišeš iz svog života. Gle ovo sad: potreba ti je da pišeš nešto što te muči veseli ili šta već, i ti to pišeš ovdje jer želiš nekome reći. A kome? pa zamisli sebe da zaustaviš stranca na ulici i kažeš dođi da ti ispričam nešto? kakav je efekat? besmislen. Jer taj će otići i tvoja priča ostaje. Zar nije razumnije i zdravije to pričati nekome ko te zna. Doduše, za povratni odg treba podobna osoba, ali zašto da to bude stranac a ne neko ko te zna? i ko će opet doći da te sasluša radi tebe a ne radi svog ega i zadovoljstva.. Ne govorim o prijateljstvu.. Vise o poznanstvu
Malo i rime na kraju..đe si ba popularna ne poznah te:)
Pa sta ima veze sto citaju, nek citaju, oni mogu procitati ono napisano, ali oni opet neznaju kako se ti ustvari osjecas u dubini duse i dubini srca 🙂
Strippy, upoznata sam sa svakakvim vrstama “proganjanja”, za ovih 7 godina na blogeru i sama sam se susretala sa istima. Samo što sam za th 7 godina ja mijenjala blogove i nickove, ali su me pogrešni ljudi najčešće nalazili. Ne može čovjek nikako da se opusti. Podijelio bi koju riječ s nekim ljudima, s nekima ne bi, a eto, blogger.ba je tako koncipiran da svako može da čita svačiji blog. Na nekim drugim servisima postoji ograničenje čitatelja i to je veliki nedostatak, pored mnogih drugih, na ovom servisu.
oBlože, i meni se čini da će se i moje pisanje svesti na to treće, mada to nisam htjela. Kao što reče Legal, ne želim baš pisati potpunim strancima, na neke ljude ovdje sam navikla i želim da oni čitaju moje misli (to je valjda smisao bloga), ali ne želim da ih čitaju svi. Eh…
Legal, hm… razumijem da si me mogao prepoznati jer sam stavljala svoju sliku na blog, ali to ne znači da me znaš. 😛
Zvanično se nismo upoznali i ono što znaš o meni iz mojih piskaranja je nedovoljno da kažeš da me znaš znaš. 🙂
I nisam baš sigurna da si shvatio šta želim reći. Donekle jesi.
Naravno da pišem ovdje (blog je javan) jer želim s nekim to podijeliti. Međutim, kako vrijeme prolazi dolaze neki ljudi, otkrivaju me neki ljudi za koje ne želim da znaju moje osjećaje i najintimnija razmišljanja; jednostavno osjećam se ogoljeno i znam da će to iskoristiti protiv mene.
Nisam ja nikakva skandal djevojka, ali postoje ljudi koji prosto ne trebaju da znaju neke stvari o meni i tačka i ljudi iz privatnog života s kojim ne želim dijeliti nešto što dijelim sa ljudima ovdje. Da sam htjela, rekla bih im uživo. 🙂
Zato bi dobro došla ograničenja koja imaju drugi servisi.
patafta, nisam ni primjetila da ima rime, nisam o tome razmišljala. 🙂
I ne govorim da sam popularna, govorim ovo što sam prethodnim komentatorima objasnila.
Senjorita, fazon je što ja obično pišem iskreno, iz srca, onako kako se osjećam. Ponekad, zapravo u zadnje vrijeme često, to upakujem na način da bude jasno samo meni i onome kome treba da bude jasno, ali nema mi svrhe pisanje ako ću ja svaku drugu riječ izvrnuti, slagati… nisam to onda ja, a onda i ovaj blog gubi svaki smisao. 🙂
Mislim da te razumijem.. Teška je tema to, posebno kada tu igra ulogu i to sto muski su obično opušteniji u pisanju na ovakvim blogovima nego žene, što je i razumljivo. Ali et ima drugih stranica, pa pisi tamo, i pozovi one koji su ti potrebni i podobni, po meni logično, pa makar tamo pisala samo što ovdje ne smiješ.. A oni nek kliknu s vremena na vrijeme tamo da provjere ima li nešto 😀
Razmatranje u procesu. 😀
Ali šta ako i na meti nekog fanatika čitatelja, pa se odluči tražiti te po raznim stranicama pokušavajući da te prepozna po stilu pisanja 😀 kao u slučaj osobe koju navede Strippy
Ako odlučim pisati na nekom drugom mjestu, potrudiću se da me nikako ne može naći. Već znam neke servise koji omogućavaju maksimalnu privatnost.
Ma znam, malo provociram..:)
De, de, samo se ti igraj. 😛
pisi i cuvaj u ‘objavi kasnije’ :p
Ih, mogu tako i u Wordu kucat, nije to to. 😛