dobar osjećaj kad se sjetite nečega što ste davno, davno voljeli, pa onda još uspijete naći i slike, muziku, pisanu riječ… bilo šta što vas na taj period podsjeća?
Kao što sam ja sad naletjela na uvodnu špicu serije Sjever i Jug. 🙂
Ili kad u prodavnici ugledam Dickmann's?
Ima, ustvari, jedna, pomalo neprijatna, anegdota vezana da Dickmann's.
Sestra i ja smo ga kao male gutale neograničeno, posebno dok smo kratko živjele u Njemčiji. I fazon je bio jesti samo Super Dickmann's, natrpati ih u usta da ih ne možemo zatvoriti. Oni Mini su bili… mini. 😀
Kad smo se vratile u Bosnu, u onom ratu nismo jele skoro nikakve slatkiše, a kamoli Dickmann's. Jedne prilike nena nam je uspjela nekako poslati jednu kutiju Super Dickmann'sa. Istu noć kad smo dobile paket, sestra i ja smo ga halapljivo pojele. Sve. Muka mi neka dok se prisjećam… 😀
Helem, u 3h ujutro obje smo se probudile u isto vrijeme i povratile sve Dikmanse. Nikad više, nijedna od nas, nije okusila Dickmann's.
Poslije toga, kad god bih vidjela Dickmann's (a godinama poslije tog nemilog događaja se počeo prodavati u BiH), odmah bih dobila poriv za povraćanjem, okretala bih glavu ma koliko gladna za slatkim bila.
Isto mi se desilo i neki dan. Oči ovolike, da mi je, a gadi mi se…
A baš mi se nešto jede; moram izaći na kraj s tom averzijom. 😀
Školski primjer iz psihologije za okusnu averziju :P. Ja to nikad nisam jela, nikad :D.
Pa uvijek sam davala dobar primjer. 😀
Desilo mi se jednom to i sa tunjevinom, ali sam prevladala tu averziju. Doduše, više nikad ne jedem tunjevinu onako samu s hljebom, ali jedem je. 🙂
Joj, probaj, to ti je nešto ko Mančmalou 😀
Dickmans na sniženju a tebi se gadi :O
Ma da je džaba, teško bih se odlučila uzet ga 🙂
Desilo mi se to sa onim pjenastim bombonama, nema sanse da bih ih pojela ikada opet 😀
Uvijek se to desi s nečim što smo najviše voljeli, pa pretjeramo. 🙁
Prejedi se nečeg drugog, pa povrati…makar na kratko ćeš zaboravit da si povraćala radi Dickensa…ha ya…jao sjećam se Orry Mainea i Hazarda…legendarna serija bila u ratu..od tada mi Swayze ide na živce…:)
Taman posla, pa da onda zamrzim i to nešto 😛
Ja Swayzeja otkad baš volim. 😀
Tebi svi nešto idu na živce. :p
Ne ide mi onaj lik u mene na blogu:)
Jesi se pretrgo 😛
Ima ih jos, i da znaš puno je manje onih koji mi idu na živce…:)
That's what she said. :p
Tramvajska stanica preko puta Katedrale…13 i 45 h…smeđe cizmice, smađa torba => Morgana????? 😀 😀 😀 (il’ sam vidjela nekog jakooo slicnog tebi) 😛
Hahaha, bila sam ja 😀
A ko pita? 😛
Ona “gošća” što je pitala i za onaj post da vratiš 😛 hehehe, kako sam te skužila 😉 (čizme su te odale, hahaha :P)
Haha, ahaaa 😀
Trebala si se javiti. 😀
Kako, bona, baš čizme? 😀
I bih, al’ već ušla u tramvaj. A čizme, zbog slika iz Holandije 😀 (ako ne griješim)
Hahaha, joj, dobra si s pamćenjem detalja; ko bi se još toga sjetio. 😀
Ako me vidiš opet nekad, slobodno se javi. 🙂
Hoćuu 😉
Haha, daa, imam oko za detalje 😛