Dobila sam sigurno 213 upita što ne pišem blog više. I maloprije stiže jedan. Nisam znala da sam toliko voljena. Malo sutra, je l’ de.
Pravo da vam kažem, nemam vam šta ni reći. Nije svima vama, de, de. A isto tako mogu vam prijaviti da sam se pravo zaželjela ovog bloga ovdje. Nema kuće do blogera.
A i treća stvar, things change. Fuck yea, they do. Tako da… ono, ‘naš. Nisam nikad rekla da sam otišla zanavijek, pa tako je i sad. Samo eto, o ponekim stvarima više ne pišem, jednostavno ih živim.
U nastojanju da se sjetim šifre na ovom blogu, jer sam promijenila browser, uletim na jedan svoj profil star 6 godina. Šeeest godina, jarane! Isto ko da nisam ja ono pisala. Sve sam kucala "hehehe", a niko bolje od mene sad ne zna koliko mrzim to isto "hehehe." Kad vam kažem, kontala sam da me neko nije hakno u to vrijeme, na tom blogu, na tom mjestu, tada, tih dana.
Vidim ja vi meni dolazite ovdje i nakon što je 3 i po mjeseca bila suša. Fala vam, đe čuli i đe ne čuli. Sjetim se ja mnogih vas, posebno nekih mojih gostiju, kojima sam mnogo toga ostala dužna. A isplatim ja dug, prije ili kasnije. Ako ga ne isplatim, onda je to sigurno s razlogom. Oteli su me vanzemaljci ili tako nešto.
Helem, eto tako… Ovaj blog je ko droga, taman što se skineš, kažeš sebi "De još samo ovaj put" i haj sve ponove. Rekoh nedavno… sreća pa ima i droga protiv droge.
Haj Ž!
Raspoloženje:
ma hajmo na kafu zeno 😀
Pa hajmo 😀
Ja kad sam zvala ti nisi mogla, i otad se ušutismo. Eto, pošto idem kući uskoro, javim ti se kad se vratim, može? 🙂
moze moze 😀
Paaaaaaaaaaaaa, s obzirom koliko dugo i ja ne pisah….mogu samo da ti kažem da te razumijem , odlično ali i to da si ti bila ovdje jedna od posebnih blogerica…;o))
:*
WB, pa makar i u prolazu ;))) :*
Lunjo, o, pa hvala ti 🙂
Vidim ja tebe isto nema. :*
Lujko, fala komšinice 😀 :*
aaa bas je zanimljivo ponovo vidjeti tvoj avatar 😀
Haha, hvala, i meni je 😀
Pisi i dalje 🙂
Hvala, mogla bih, vidjećemo 🙂