Uvijek sam govorila kako najviše volim biti sama sa sobom. Nikad mi nisu bili potrebni ljudi da bih se osjećala sigurno i ispunjeno, jer biti sam i biti usamljen i nije isto. Znala sam biti usamljenija sa pogrešnim ljudima pored sebe.
S druge strane, vrlo često, vrlo loše iskorištavam tu svoju samoću. Koliko god volim taj osjećaj spokoja i rahatluka kada ne moram ni s kim da razgovaram, toliko mi moje misli znaju biti najveći neprijatelj i u toj svojoj samoći redovno sam tražila nešto što bi zaglušivalo moje uporne misli. Morala je to biti muzika, film, knjiga, uvijek neka distrakcija da sama sa sobom pobjegnem od sebe.
Naučila sam prihvatati tu svoju stalnu borbu sa apstraktnim u mojoj glavi, jer očito je nisam mogla pobijediti. Voljela bih, ponekad, da znam da je napišem ili nacrtam; možda samo treba da izađe negdje.
Učim samu sebe kroz moja zaglušujuća osamljivanja. Sav višak vrištećih tokova misli u svojoj iracionalizaciji često projektujem u ljubav. Zato me nekad ima previše kad se dajem, zato sam zahvalna kada me neko voli ovakvu prenaglašenu u mojim reakcijama, pitanjima i hirovima, u mojoj brizi, histeriji i materinskoj mene, kada misli da nisam luda, samo malo šašava, zaljubljena u samoću, ali najrađe onu u dvoje, da šutim o nečemu što nije samo u mojoj glavi.
ovaj post je jako tesko shvatiti
sve nesto kao i shvatam ali poentu onog sto si htjela reci tesko..
Ja shvatam…pogotovo posljednji paragraf…
” Učim samu sebe kroz moja zaglušujuća osamljivanja. Sav višak vrištećih tokova misli u svojoj iracionalizaciji često projektujem u ljubav. Zato me nekad ima previše kad se dajem, zato sam zahvalna kada me neko voli ovakvu prenaglašenu u mojim reakcijama, pitanjima i hirovima, u mojoj brizi, histeriji i materinskoj mene, kada misli da nisam luda, samo malo šašava, zaljubljena u samoću ”
I ništa više dodati, ni oduzeti. 🙂
Locka, poenta je da volim biti sama. S nekim, ako je taj neko pravi. I da sam sretna kad me neko prepozna kroz moje prenaglašene emocije, često uzrokovane osamljivanjem. 🙂
MSKS, raduje me kad me neko shvati onda kada zapetljam. 🙂
neunistiva, 😉
to sam skontala sve, ja mislila ima nesto jos dublje 😀
Ih, nisam ti ja Tihi Okean 😛
Od misli se bježi zato što se u mislima može utopiti, zato se u samoći ide u umjetnost najčešće (filmove, muziku, knjige…) ili ponekad i u neke izmišljene (ili stvarne) obaveze.
“Većina ljudi ne želi plivati prije nego to i umije’. Zar to nije duhovito? Naravno da ne žele plivati, ta rođeni su za tlo,ne za vodu!
I naravno da ne žele misliti; ta oni su stvoreni za život, ne za mišljenje!
Tako, a ko od mišljenja pravi glavnu stvar, taj u tome može doduše daleko dospjeti, ali takav je pak tlo zamijenio vodom, a u njoj će se jednom utopiti.”
ma drago moje, de apelujem evo da cesce pises, jer mi dosadjuju u pp sto te nema 😀 pa evo da javno apelujem 😛
setnosiva, “… and isn't that ironic, don't you think?” 🙂
Locka, jel se to boje meni privatno apelovati, pošto ja ne dobih nijedan zahtjev 😛
ma reko zivi zena punim plucima, nema ona vremena za ove gluposti 😛
Evo ja se javno pridružujem apelu. 🙂
Bez zeze, stvarno lijepo pišeš i svaki put mi bude drago kad vidim da si objavila novi post.
Locka, jesu ti povjerovali? 😛
MSKS, hvala ti, puno mi to znači, naročito kada to kaže neko koga i sama rado pratim. Ne komentarišem, ali redovno čitam sve svoje favorite među kojima si i ti. 🙂