What (not) to wear?

Već dugo se osjećam diskriminirano usljed novih modnih trendova. Djevojci moje građe jako je teško naći pristojan komad odjeće u kojem neću izgledati kao neka prodavačica ljubavi pored neke magistrale ili čak kao trudnica, a možda i vreća krompira.

Na stranu da stavim to što je uobičajeni konfekcijski broj 32 ili 34 i što se treba pošteno oznojiti za jednu 36icu ili, ne daj Bože, 38icu u kojoj ću izgledati kao da nosim ono što stvarno odgovara mojoj veličini.




Ne krivim modu za velikodušnost Majke prirode u određenim dijelovima moga tijela, ali se pitam da li su modni diktatori upoznati s činjenicom da neke djevojke imaju grudi i guzove i da se neke haljinice i majice ipak ne mogu nositi bez naramenica i grudnjaka, te da nije svaka djevojka u mogućnosti da nosi majice i haljine bez leđa ili sa leđima koja su prozirna, itd.




I šta se desilo sa odjećom koja prati liniju tijela i koja ne izgleda kao da sam na čaršafu prorezala rupu i prebacila preko glave?
Nemamo sve 45-50 kg i nismo sve tanke i ravne. Na nekima od nas to zaista izgleda kao da nosimo čaršaf koji smo ukrale sa tuđeg štrika.


Jednom sam našla savršenu košulju, koja prati liniju tijela, nije preuska, nije prozirna i nije kratka. Kupila sam dvije odmah. Jedna se on nošenja i poderala, jer bilo je to davne neke godine kada su djevojke sa oblinama još uvijek bile priznate kao živući, a ne mitološki, članovi društva.




Uhvatim sebe kako zavidim djevojkama koje nose bluzice i haljinice bez grudnjaka, otvorenih leđa, čipkane, lepršave, kada zvjezdan upekne i kada bi najradije čovjek iz kože izašao. Ja ne mogu da izađem ispod grudnjaka i potkošulje.




Očajna sam u traženju odgovarajuće odjeće i već drugi mjesec traje potraga za savršenom kumskom haljinom jer sve ono što bi meni odgovaralo zadnji put se nosilo u 50tim.



Zaista bih voljela da izgledam kao djevojka u 20tim koja drži do sebe i da imam raznoliku i modernu odjeću, samo je jako teško nositi ono što ti pristaje kada nijedan butik to ne nudi jer te ne smatra dovoljno “oblikovanom” da bi pratila njihove modne trendove.

6 comments » Write a comment

  1. Mi u Bosni inace moramo kolektivno da patimo od manjka raznolikosti. U svim buticima je uvijek ista odjeca, iste boje, istog oblika, ista obuca, isti asesoari, iste torbe.
    Kad vidim djevojku koja je obukla nesto sto nisam vidjela prije, okrecem se za njoj gore od ijednog baustelca.

    Unikatne dijelove odjece moguce je naci jedino u second-hand prodavnicama, koje su se ozbiljno ufurale i toliko povisile cijene da su skuplje od Tejli Wejla i jos nekih butika u Saraj'vu.

Komentariši