Trudim se biti staložena i razumljiva kad god mi se pruži prilika da stanem i razmislim prije nego nešto kažem, nekome odgovorim. Ipak, koliko god ja truda ponekad ulagala u to da razmislim prije nego što zinem, pa čak i nastupim prilično smireno, promišljeno, neki ljudi će uraditi sve da isprovociraju tvoju reakciju. Tad je najbolje stati, prestati diskutovati, kao što sam i sama stala maloprije.
Ne mislim da se trebam postavljati u ulogu zaštitnika ikoga; svako bi trebao da zna da se brani, ali ne volim kad se drugi provociraju na mom terenu (npr. na mom blogu, na mom FB zidu, u mom stanu i sl.). Onda se osjećam dužnom da stanem na stranu napadnutog, iako je i tad možda pametnije da se ušuti.
Shvatam potrebu da se brani nešto svoje, neko uvjerenje, ideja, stav, dijete, muž, žena, brat… bilo šta ili bilo ko, ali isto tako smatram da u tome ne treba bez razmišljanja gaziti preko drugih i to sve u cilju provokacije i neke vlastite zadovoljštine koja gotovo nikad nema svrhu i smisao.
Upravo zato pišem ovaj post, da bih sebi pregrizla jezik i da se ne bih posvađala s nekim ko ne zna kad da stane i ko nema mjeru, te ko smatra da se nj sarkazam ne može pročitati. Uostalom, znam i odgovor takvih na sva eventualna upozorenja: "Ali, nisam ja ništa loše rekao/la." I tebi onda tačno dođe da vrištiš.
Umjesto da taj SVOJ virtuelni kutak koristim slobodno za izražavanje SVOJIH misli, ja se svako malo nađem u sukobu s nekim ko nema pametnija posla nego da provocira druge na MOM ili tuđem terenu.
Fino ukloniš sarkastičnu đubrad s terena i mirna Bosna. I blog. I fejs.
poslusaj lenu 😀
i meni se to desava cim dozvolim komentare svima…i ne viidm potrebu za tim… pa sam zato ostavila komentare samo registrovanima, ako se tu nadje neko takav, onda mu se bar mogu nagovoriti kako Bog zapovijeda i na njegovom blogu 😀
Ma u ovom slučaju se radi o blogeru, sa takvima sam, zasad, završila, i ako bude, komentare im brišem bez odgovora, to je nova politika; ko ih šiša. Ovdje se radi o nečemu malo drugačijem, ali ako se nastavi ima rješenje i za to. 🙂
I mogle se vala vas dvije ostavit komentare i gostima ponekad, mrsko se meni logovat svaki put. 😛
Dobro kaže Lena, ignore :). Ja sam imala par komentara na starom blogu, anonimnih i glupih. Nisam ih nikad brisala, ali sam ih ignorisala s uživanjem :D.
Joj mene, htjela sam u prethodnom komentaru reći da se ovdje NE radi o blogeru. U svakom slučaju, morala sam odgovoriti na prvu, ali dalje bih svakako ignorisala. S nekima se jednostavno ne vrijedi raspravljati.
ja uvijek ponovim sebi, kad dodje tako trenutak: “Biti ili ne biti? Biti konj pa presutjeti ili biti magarac pa odgovoriti?” (Djole, inace :P)
Treba znat presutjet, ako se upustis u raspravu s budalom, spustit ce te na svoj nivo i onda potuci iskustvom.
Inace, i ja mislim da svako treba svoje bitke da vodi.
Nekad čovjek stvarno nema izbora do biti magarac. Ne može se vala na sve šutjeti, mada treba znati vladati jezikom.
A treba, naravno, al eto, nekad ti bude krivo što se svakakve budale nakače na nevine ljude.
odlican post.
Hvala, Slovka. 🙂