Više od prijatnog proljetnog dana volim samo predivne, vjetrovite večeri. Kao što je ova noćas.
Mogla bih provesti sate ležeći u mraku i osluškujući vjetar koji se poigrava mojim dugim zavjesama.
Mističan je i miriše na nered, zvuči kao lišće i lavež pasa i kukice na zavjesama koje pomiče. Zvuči kao automobil niz oronulu ulicu, pripitu djevojku na previsokim štiklama i njene prijatelje omamljene njenim dugim nogama.
Miriše na zbunjenu Miljacku, uskovitlanu predugim kišama i na travu u parkovima, na zaljubljene poljupce tinejdžera na klupama, na ljubičice, zumbule i pokoji kontejner da podjseti da nije sve tako romantično.
Vjetar u (pro)ljetnim noćima zvuči kao Frank Sinatra, uvlači se ispod bijelih haljina koje žuri podići iznad koljena, skriva put pred nogama škakiljajući lica djevojaka dugim kosama. Slavi svoju lepršavost dok prilazi s leđa, iznenada i oduzima dah kad zapuše kratko i brzo, kao da uživa u otetim trzajima kad svojim svilenim letom okrzne vreli vrat i oznojena leđa od zbivanja u noći koja prolazi.
Stvarno je prelijepa noć 🙂
Baš me oraspoložila 🙂
Odlican post, svidja mi se tvoj stil pisanja (ne znam da li sam ti to ikada rekla) 🙂
Hmmm…Dala si mi razmišljati još sinoć…I još uvijek sam u ovom postu..:)
brusnice, nisi, ali hvala ti, baš mi je to drago čuti. 🙂
patafta, nadam se da je neko pozitivno raspoloženje, fino 🙂
Pa jeste mogu ti reći. Drago mi je kad ti zračiš optimizmom, a to još preneseš na nas riječima, muzikom i onda na kraju cjelokupnim dojmom.
Eh, meni je još draže kad je tako 😀
jako dobro…sviđa mi se
Hvala ti 🙂
Kako je divan ovaj post, rastopih se i rasplakah od neke miline oko srca. 🙂
Đes’ bona. Ljubim te. :*
Ooo, baš ti hvala što ti se toliko svidio. 🙂
Evo mene, bona, ti ne pišeš, haj s rajom 😀
:* :*