Vjerujem da u aktuelnoj frtutmi oko pasa u gradu ovaj post i neće naići na razumijevanje i sažaljenje i nečiju dobru volju, ali vrijedi pokušati.
Naime, već dva dana čujem kako u dvorištu jedne napuštene kuće cvile kučići. Prvo na to nisam ni obraćala pažnju, pa zaboravim, pa pomislim da nisu sami, ali kada sestra sinoć nije mogla da spava jer cijelu noć nisu ušutili, jutros je otišla i ponijela moju staru duksericu da ih u njoj unese u stan, jer je ono tužno cviljenje postajalo nepodnošljivo. Međutim, jedan je izgleda uginuo, kaže da je samo nepomično ležao, a drugog je donijela. Kučence je tek progledalo, ne zna ni da hoda, skroz je mali, toliko mali da ne zna ni da jede. Pomalo ćapće ono mlijeko, ali tako je uplašen i promrzo, prljav i smrdi. Sestra kaže da je vidjela tragove u snijegu; pretpostavljamo da ih je neko tu ostavio.
Utoplile smo ga, nekako sam mu dala da pije malo mlijeka i skoro cijeli dan spava.
Mi nemamo uslove da držimo psa u stanu. Htjela sam prije nekoliko mjeseci imati mačku, ali sam i od toga odustala jer sam shvatila da je to velika obaveza, a mi ponekim vikendima nismo tu, nemam terasu, nemam jednostavno prostora ni uslova za macu, a kamoli za kuče koje će za dva mjeseca mnogo porasti.
Nismo imale srca ostaviti ga da ugine na onoj hladnoći, bespomoćan i malen, ali isto tako nemamo pojma šta dalje s njim. Poslaću na još neke adrese slike i objasniti isto kao i ovdje kako stvari stoje. Mi ga možemo zadržati nekoliko dana, još je dovoljno mali da ne zahtijeva preveliku brigu. Treba da mu je toplo i da ima hrane. Znam da ovo nije jedini slučaj i da ovakvih ima na stotine i da kučići ugibaju svaki dan, ali ovaj je bio meni na očima i osjećala sam da mi je i na savjesti.
Razmišljamo da ga okupamo, ali ja se još uvijek ne usuđujem, premali je i bojim se da se ne prehladi, a prilično je prljav, kao što vidite.
Bojim se da ću, nažalost, morati vratiti ga vani ako niko ne bude htio da ga primi. To mi teško pada već sad, a mislim da će poslije biti i teže samo što, zaista, nemamo drugog izbora.
Kako rekoh, imam osjećaj da ovaj post neće naići na nekoga dobre volje da ga udomi (još uvijek ne znam ni da li je pas ili kuja), ali sam htjela pokušati, pa ako ima neko, iko (najidealnije bi bilo u okolici Sarajeva) ko bi htio da ga udomi neka mi se javi ovdje, pa ćemo se dogovoriti šta i kako dalje.
Mali, bezimeni prljo
A jooj 🙁
Moja sestra je na sličan način udomila kuće, mislila je, samo privremeno, jer ni ona nema vremena, ali niko ništa…
Onda smo mu platili smještaj kod žene koja već ima psa, dok malo ne poraste, i sad je ponovo kod sestre, pa će, kad otopli, imati svoju kućaru ispred sestrine kuće.
Sad je to, ko bi rekao, naš pas. Kad imaš srca da se osvrneš na cvilež, vežeš se još brže. Sretno vam s traženjem doma…
kuče*
Čitala sam taj tvoj post i baš sam te spominjala sestri. 😀
Ja živim u stanu i nemam ga gdje držati ni vani, a kući već imam jednog psa. Nadam se da ćemo mu naći nešto. 🙁
Bas je sladak 🙂
Probaj na nekom od foruma, znam da kod nas ima jedan sa temom ‘prodaja, kupovina i poklanjanje kucnih ljubimaca’ pa se cesto jave ljudi da preuzmu neku neudomljenu zivotinjicu 🙂
mali smrdo i prljo 🙂 Kako bona ne znas jel kuja, pa de virni… ako je muski mora imat cunu fino jasnu, ako nema onda je kuja 🙂
U pravu si, probaću i na forumu, prijateljica će staviti oglas na FB, javiću se na još par mjesta, pa ćemo vidjeti. 🙂
Hahaha, ženo, znam kako se provjerava, ali nisam još provjeravala, spava, nisam ga/ju htjela dirat.
Pokušaj i ovdje:
https://www.facebook.com/groups/250755986688/ – AV-MAU Udruženje
Hoću, hoću, oni su mi prvi pali na pamet. 🙂
Volim sto zivim u drzavi gdje je nemoguce vidjeti psa lutalicu, ili pogotovo ostavljene kucice. Jer ne bih mogla da ih gledam kako se pate.
Pa cak kad sam nekad u Bosni ja kod mojih puno dvoriste pasa nabavim. I onda ne znam sta cu s njima kad krenem nazad, samo se mogu nadati da su dobro.
Jooj ma ne znam sta ces s ovim stvorenjem.
A ne znam ni ja. Jedem se sada što nemam gdje s njim, a jela bih se i da ga nisam unijela i utoplila i nahranila… Stvarno ne znam. 🙁
Valjda će se naći neko rješenje :(. Baš mi je žao :(.
rasplaka me, stvarno mi je zao sto ti ne mogu pomoci jer nisam tu
ako ti je za utjehu sevap je sto si ga spasila od smrti
ja znam da se kucici 9 sedmica uopste nebi trebali odvajati od majke… kako su ljudi pokvareni pa tako mala jadna stvorenja izbacuju vani.. grozno ja bi takve u zatvor
marsovko, i ja se tako nadam, baš je mali i bespomoćan. 🙁
uSvijetu, ma vjeruj da trenutno i ne razmišljam o tome kako i šta dalje, tako mi je drago da je na toplom i da ima šta jesti, a nadam se da će se uskoro nešto riješiti. 🙂
Ne znam ni ja gdje će im duša…