Ti si moje proljeće

Dok pingvin na mom ekranu već spava, ja osjećam da mi se kapci sklapaju pod težinom maštanja o livadi ispod tek probeharalog drveća. I nije me briga što ne mogu da se pomjerim, jer mi sjediš na haljini, čak mi je drago; ti i ne znaš da me želiš tu.

Kao umorni putnik koji je tražio prenoćište, tvoja ruka našla je ulegnuće oko mog struka kojeg sam skrojila baš za nju, da se savršeno uklopi. Moje usne su pile med sa tvog vrata, a prsti su mi prebirali po tvojoj kosi, tražeći zalutalo predvečerje i morske talase.
Travu si bojio u zeleno svojim pogledom i spuštao sunce na počinak, a ja sam ti pomagala ljubeći vrhove tvojih prstiju, vrele, s okusom jagoda. Ukrala sam suncu toplinu i stavila je u tvoje obraze, pa sam sebično tražila izgovore da se priljubim uz njih, da me griju i uspavljuju.

Zagnjurila sam nos u tvoju kosu i gubila dah udišući te. Rastajala sam se sa pameću negdje na pola puta prema tvojim usnama, nikad daljim, a nikad slađim.

Raspoloženje: Nina Badrić – Dodiri od stakla