Ovaj post “šta sam, da sam” sam pisala prije 2 godine, ali sam ga i obrisala. Nemam ništa za pametno i inspirativno pisati večeras, a i moje želje nisu iste kao prije 2 godine.




Ljuta sam na huligane bez razloga, na krkanluk i seljakluk u glavnom nam gradu, ljuta sam na ljude kojima smeta sve što je tuđe, a da je pri tom ispravno, sretno, lijepo, potaman, pa oni odluče da tako ne bude, jer, eto, može im se. Moraš biti duboko nezadovoljan sobom ili ne biti sav svoj da ti smeta nešto što ti ničim me ometa bivstvovanje. Nejse…




Da sam mjesec u godini bila bih: Maj

Da sam dan u sedmici bila bih: Petak

Da sam dio dana bila bih: Noć (cijela noć od nastanka do zore)

Da sam planeta bila bih: Zemlja

Da sam životinja bila bih: Kuče ili mačić (nešto maleno, bebasto i čupavo)

Da sam muzičar bila bih: Hans Zimmer (može kompozitor?)

Da sam dio namještaja bila bih: Krevet (king size)

Da sam historijska ličnost bila bih: Edgar Allan Poe

Da sam ptica bila bih: Orao

Da sam biljka/cvijet bila bih: Ruža (puna sam stereotipa, but oh, well…)

Da sam muzički instrument bila bih: Violončelo

Da sam boja bila bih: Crna ili bijela

Da sam emocija bila bih: Čežnja

Da sam povrće bila bih: Kukuruz (iako više volim voće)

Da sam zvuk bila bih: Šum mora ili vjetar pred oluju

Da sam jedan od pet životnih elemenata bila bih: Voda

Da sam automobil bila bih: Mini Cooper

Da sam pjesma bila bih: Pf… trenutno: The Pierces – Monsters

Da sam film bila bih: The Lion King

Da sam knjiga bila bih: Edgar Allan Poe – Izdajničko srce

Da sam hrana bila bih: Nudle (AAaaa!!! Forever nudles!)

Da sam mjesto bila bih: Divlja plaža

Da sam materijal bila bih: Svila (da se stalno s nekim mazim)

Da sam riječ bila bih: (Na)Šmagati (Lockica knows why :))




Neću slati štafetu dalje, mislim da su ovo uradili svi koji su htjeli, a oni koji nisu, a čitaju, neka urade, eto. Nisam team player večeras. 🙂