sunday bloody sunday

Dan je dušu dao za ležanja ispod dekice. Za nekoga. Ne i za mene. I dalje je nekako vrlo lijen i smotan, štaviše. Ručak sam jedva privela kraju, neće, pa neće, one se pljeskavice nešto lijepe za tavu, a pravila ih 100 puta, i eto ovaj 101. put ne ide. Pa sam usvinjila kuhinju, a inače sam od onih koji čiste dok kuhaju, te me i to iznerviralo. Krpa nešto zapela ispod nekih sudova, ja vučem, ona ispada iz ruke, onaj ručak ni na šta ne liči… u takvim momentima mi treba baš dosta samokontrole da sve ne zafrljacim u kantu.
Jednom jesam, htjela sam nešto da izvodim s korama za lazanje, da neko punjenje nešto motam u njih, a ono ne ide, pa ne ide. A ja sve u kantu. Kupim nam pitu. Danas nemam gdje pite kupiti, pa smo jeli ostatke od jučer i ostatak onoga što sam izvukla od ručka.

Inače nastojim da naše nedjelje ne izgledaju kao nedjelje iz mog djetinjstva. Uglavnom su to bile nedjelje gdje je mama kuhala, tata gledao neki sport, sestra i ja učile i kupalo se, naravno. Dan je danas, zapravo, bio taman da bi se malo skoknulo do planine, ali neke druge obaveze nas spriječiše.
Onda sam nekad oko 16h zakunjala na 15 min i evo još uvijek dolazim sebi.



16 thoughts on “sunday bloody sunday

    1. Mislim da griješiš, na željenoj sam kilaži. Prije će biti da mi govori da mi opet treba kakvo relaksirajuće putovanje. Da, to mi govori 😁

    2. Krade mi telefon dok drijemam. 🤷‍♂️ Ne znam za tog lika, ali se sijećam da je davno na ovoj platformi jedna blogerka opisivala često svoja putovanja.

    1. Tako je, sutra sve ispočetka, samo bolji ručak 😁

      Ovo nisu bile rolnice, nego se nešto križaju dva lista, puni, pa preklopi, davno je bilo, uglavnom neuspjelo. Taj recept bih mogla pogledati.

Komentariši