Ljeto je tek počelo, naglo i nestrljivo, kao mi. Jedva sam čekala da te zgrabim širinom svog zagrljaja u kojem nisi obitavao mjesecima. Žurila sam nadoknaditi svaki propušten trenutak kada bismo hrlili jedno drugome u naručje sa dobrim ili lošim vijestima, jer u naručju je bio spokoj, bila je tišina i istina, zagrljaj je bio tvrđava, utočište od svijeta i jedina stvarnost koju smo priznavali.



Sav nemir koji sam obuzdavala u sebi nakon što si mi primio ruku po prvi puta poslije zime u našem odnosu, očitavao se na mom licu kao savršen mir, čak hladnoća koju nisi mogao podnijeti, pa si bježao od mene, kao da tako bježiš od istine s kojom si se morao suočiti. Znam da si se bojao biti iskren sam sa sobom jer su te dječački nemir i drskost tjerali daleko od zrelosti s kojom si morao pristupiti meni. Nisam to od tebe otvoreno tražila, ali čak i tada, uskovitlan pubertetskim nagonima u tijelu muškarca, znao si da sam ja više od još jedne djevojke koja će ti povjerovati u zamuckivanja i zbunjenost.

Volio si me, možda ne zbog mene same koliko zbog izazova koji sam ti predstavljala. Bila sam savršen odraz tvome svijetu, nadrealna suprotnost tvojim primalnim porivima koje nikad nisi znao obuzdati. Volio si me i mrzio u isto vrijeme jer sam bila sve ono što si ti htio da budeš, bila sam staloženost, bila sam razum, a više od svega sam bila ljubav, briga i mir koje nisi bio spreman da primiš jer ti je jedina prava ljubav oduzeta dok si još bio isuviše mlad da naučiš prihvatati gubitke.



Onog predvečerja kada si naslonio svoju glavu podno mojih grudi znala sam koliko ti trebam. Bila sam svjesna toga više od tebe; ja sam znala šta da ti dam, čak i onda kada nisi znao šta želiš. U tvom stisku sam osjetila dječiju želju za prihvatanjem i razumijevanjem, a u tvojoj kosi miris koji je u meni budio kako majčinsku, tako i snažnu seksualnu želju. Mekoća tvoje kose i blizina tvoje kože u meni su budili uspavane porive koje si najbolje ispunjavao onda kada si mi bio predan u potpunosti; ti kratki trenuci su možda jedina prava istina naše iskidane veze jer su trajali nestvarno kratko i kao da si bio ukraden od samoga sebe, brzo bi se vraćao svome zatvoru unutar misli koje si tako sebično skrivao.



Kako sam bila ljubomorna na tvoju tišinu. Više od svega sam željela da prodrem u odaje tvog uma, da barem naslutim kakve misli ti vrludaju glavom, da budem barem na pragu tog svijeta, da se osjetim prihvaćenom onako kako sam ja prihvatala tebe, čak i kada sam te najmanje prepoznavala.



Ljeto je počelo naglo, kada smo ispod borova ležali na stomaku, okrenuti licima jedno prema drugome. Zavukao si mi ruku ispod majice i pisao ljubav po leđima, dok sam udisala tvoj mliječni dah u početak tog dana koji je trajao sve do jeseni.

Zavukao si mi se u srce, još jednom, ispočetka, tog dana pod borovima, na zelenom jezeru kada nisam još uvijek mogla naslutiti da će čuvanje tvog srca i mira biti ponešto nalik na održavanje na jezerskoj vodi. Pažljivo, teško i kratko.

Ljeto se završilo brzo, kao taj dan, nestvarno dalek i nježan, kada si mi potpuno predan, ukraden od sebe, nesvjestan pjevao, potpuno zaljubljen u onakvu mene kakvu si me vidio jedino kada si bivao oslobođen svojih tuga i demona.