Dakle, kao što vam je već jasno, bila sam u Amsterdamu. Post će vjerovatno biti iz dva dijela jer želim zabilježiti manje-više sve što mi se čini bitnim i zanimljivim, ponajviše radi sebe, da se ne zaboravi.
ELSA (European Law Student Association) je organizovala putovanje na koje su se mogli prijaviti studenti prava, pa sam ja tako i učinila. Bila je to studentska posjeta u okviru koje smo imali neka predavanja o aktuelnim temama u Amsterdamu (sex, drugs ‘n Amsterdam), o državnoj strukturi Holandije i o dostignućima Međunarodnog suda u Hagu. O svemu tome detaljnije malo kasnije. Osim toga smo se družili sa studentima prava iz Amsterdama, a imali smo i oblizak grada, slobodno vrijeme… ma eto, sve. 😀
Sam početak puta nam je bio prilično naporan jer smo imali presjedanje u Beču gdje smo naredni let čekali 5 sati. U Amsterdam smo stigli nekad navečer. Bili smo smješteni u neki kršćanski hostel, tj. hostel u koje rade mladi kršćani i koji, shodno tome, ima neka pravila. Bez obzira na to, nismo osjetili nikakve restrikcije, osim što smo se zezali da smo u komuni. Tu smo svako jutro imali doručak, a sobe… ma ko u hostelu, nema se o tome šta puno reći.
Već tu prvu noć, prije nego smo otišli u hostel, jedna djevojka Stefani nas je odvela negdje na večeru. Tu je naše oduševljenje Amsterdamom naglo splasnulo jer im je taj cafe restoran, blago rečeno, bio na ulici koja je danju bila zelena pijaca, pa je sve bilo puno smeća, nekih čudnih ptica koje su tražile ostatke ribe i jako je smrdilo. Bukvalno je bilo kao da sjedimo na sred Markala nakon što se prodavači raziđu. Do kraja večere, koja je bila neki čudan miks piletine i kikiriki putera i predobrog sosa od blijelog luka, sve je to raščišćeno.
Drugi dan smo imali kulturni obilazak Amsterdama. Već pomalo gubim sjećanje na tačan raspored obaveza, ali znam da smo svi bili jako ljuti kad su nam neplanirano u raspored ubacili vodiča koji nas je vodio po nekim jevrejskim četvrtima i znamenitostima, pričajući o njihovom statusu u Holandiji, malo smo bili u nekom muzeju i za tih sat vremena smo tog vodiča platili oko 65 eura. Inače, u Holandiji je sve duplo skuplje nego kod nas. Što je ovdje 5 KM, tamo je 5 eura. ELSA je trebala pokriti neke troškove, ali su ih pokrili manje nego očekivano, pa je i novaca skoro zafalilo, jer smo skoro sve sami morali plaćati. A plaća se sve.
Mislim da smo taj dan nas četvero posjetili i muzej voštanih figura Madame Tussaud. Inače, muzej vošanih figura ko muzej voštanih figura – puno jezivih, ukočenih, poznatih ličnosti. Ono što se mene dojmilo tu, je prolaz kroz neki improvizovani gusarski brod gdje je jako mračno, gdje se čuje lupanje lancima, vriska, gdje se nalaze jezive figure i gdje živi ljudi, maskirani u gusare iskaču pred tebe i plaše te i pipkaju neočekivano. Vrištala sam ko luda i u životu se nisam onako ispreprepala. Umrla sam od straha i sva sam se tresla kad sam izašla, ali je bilo predobro. Opet bih ponovila. 😀
Imala sam želju posjetiti još par muzeja, ali nisam imala para. 😛
Tu večer Holanđani su, i na tome im svaka čast, priredili pravi mali roštilj parti na brodiću. Bilo je jako, jako dobro, a vidjeti Amsterdam iz te perspektive je potpuno drugačije i mnogo mi se više svidjelo. Bilo je jako zanimljivo. Obišli smo cijeli grad uz odličan roštilj i glasnu muziku.
Sutradan smo išli u Hag. Baš taj dan je (dr.) Karadžić imao glavni pretres koji je počeo u 9h i trajao vrlo kratko, jer je odložen za sutradan. Za to vrijeme, ujutro, mi smo imali gorenavedeno predavanje o dostignućima Međunarodnog suda, pa na ročište nismo stigli, a onda je i odgođeno, tako da od toga ne bi, nažalost, ništa. Predavanja su, pak, bila zanimljiva. Imali smo kratku pauzu poslije predavanja na ICTY, nakon čega smo otišli u centar Haga da nešto jedemo i malo vidimo grad, a onda smo se zaputili u Palaču mira u kojoj se nalazi i ICJ. Nadam se da vam ne moram objašnjavati šta znače ove skraćenice. 🙂
Palača mira je jako lijepa, tu smo imali kratki obilazak palače i onda smo krenuli nazad u Amsterdam.
Već sam pomalo umorna, pa ću nastaviti sutra, jer želim o svakom danu pisati pojedinačno. Biće i slika, ali na kraju drugog posta. 🙂
a rekla mi je prijateljica za tu situaciju s “zivim ljudima” u madam tuzo.. ona se pokenjala od straha ko i ti 😀
kako volim te shokove . i ja bih 😀
i da,vec sam ti rekla da sam izrazito ljubomorna 😛
ajoj i ja ti zavidim, samo hodas :S
malo malo pa negdje ides.
tek si dosla iz istanbula a vec zaglavila u amsterdamu :S
boli te briga, sad si glavna faca na bloggeru. 😛
Haj sve je to fino, nego de ti meni reci jesil kupovala legalnu travu? 😀 hihihi
Fino je otići bilo gdje…i ja sam ljubomorna, malo. 🙂 Nema ništa ljepše nego putovati.
Ja bih cijeli život lutala da imam para. 🙁
super..čekamo naredni post
Iiiii sta je posle bilo? 🙂
Pače, hahaha, ma vodiću te ja, jebemu trunje, ako ne odeš u narednih 5 godina. 😛
Ra, čuj tek, ima više od pola godine. 😀 Skontala sam da ako godinu započnem putovanjem, putovanjem ću je i završit, tako da i narednu moram započet negdje, recimo u Parizu. 😛
Ruskinjo, glava riba, ocam. 😛
haha, nisam, znaš da sam ja fino dijete. 😛
Ma nemojte biit ljubomorni (ko vam kaže, i ja bih bila :P), putovaćemo svi skupazajedno ako treba 😀
tratinčica, eto ga 😀
peggy, bilo još bolje. 😀
malo mi ovo zvuci dosadno 😀 ne zavidim ti bas sto nisam isla s tobom 😀
Naprotiv, bilo je jako poučno i zabavno. 🙂