STOP hinjama

U stanju sam da držim jezik za zubima. Ako to želim, naravno. Nisam u stanju da držim jezik za zubima kad mi neko tersa i dobacuje, kao u sebi, ali sasvim glasno da ja to čujem. Nemoj biti hinja, mrzim hinje. Ako mi nešto imaš reći, reci mi u lice, a ne pušući sebi u njedra.



Sinoć sam imala situaciju u kojoj sam bila u stanju svađati se bezobrazno i uvredljivo, ali ne dadoše mi. Sve zbog neke izblajhane, nekulturne, bezmude hinje kojoj smeta što svijet nije njen i što ne korača sama i šugava dok komanduje drugima. E, pa neš! Najgora sorta ljudi su hinje. U očima im hinjaluk vidiš. Recimo NE hinjama!



Toliko me potreslo što se nisam mogla posvađati s njom, da moram izbaciti huju ovdje. Na sveopću tugu i žalost.

9 comments » Write a comment

  1. Ma samo udri
    I meni je sto puta gore bilo kad sam nešto prešutila i kad sam preko nečeg prešla, ili kad nisam imala priliku da se svađam, nego kad sam se otvoreno i odvratno svađala, u kontru onom citatu…

  2. Neu, sorta neljudi.

    Slana, e, to to!

    Silence, auuu, kako bih voljela da sam to mogla uraditi. 😀

    Kuuler, pa jel tako? 😀

    Eldin, moraću pažljivije hodat gradom, da mi ne umakne.

    Patafta, prolazi… još rane stoje, al cijelim. 🙂

    setnosiva, ma ne valja ništa držat u sebi, to je bolest.

    Bo, i jest haman tako nekako.

Komentariši