Kad sam imala 14 godina moj je otac bio toliko neuk da sam jedva mogla izdržati pored njega. Ali, kad sam navršila 21, bio sam zapanjena kolio je ‘stari’ naučio u 7 godina.
Nedavno sjedimo i pričamo moj stari i ja i prolaze meni kroz glavu njegovi savjeti koje mi je davao prije 6-7 godina, kada sam imala 17, 18. Slušala sam ja njega, ali ga nisam registrovala. Nisam mislila da je neuk, ali sam mislila da ja znam bolje.
Danas, 6 godina poslije shvatam da baš i nisam bila u pravu. Ali, gdje je bila ova pamet onda?
Valjda je sami moramo sustići, valjda ni mene moje dijete neće slušati, a vjerovatno ću se još mnogo puta sjetiti savjeta mog starog kako godine budu prolazile i dok budem bolnije i svjesnije osjećala posljedice svojih grešaka. Sada znam postaviti prioritete, ali mi fali koja godina unazad da se ti prioriteti "prime".
Nek si ti meni živ i zdrav, stari. Budi tu, sad te čujem.
Iako hvala Bogu oca jos uvek imam i znam da je upravu za sve sto mi prica, a ja nemogu da ga cujem mnogo puta zato sto sam mlada i glupa…
Ma nisi glupa, nemoj tako o sebi govoriti. 🙂
To je nekako normalno, u tim godinama da ne čujemo. Doći će to sve na svoje, ali bi bilo lijepo, kad smo već svjesni nekih stvari, da se ponekad potrudimo i usvojiti ih. 🙂
neke stvari treba dozivjeti licno da bi se posljedice ozbiljno shvatile. bas kao i sve ovo o cemu ja tulim od kako se uduplah. znam ja da su mnoge prosle kroz trudnocu i porod, znam da nemam pojma sta me ceka, al hajd da ja to licno dozivim, bez tudjeg pametovanja…tako nesto…
I jos ce se to menjati i ucvrscivati kroz godine, to je stvarno sjajna stvar odrastanja :))
Frigi, e, da, baš to. Iako silna tuđa iskustva pričaju skoro jednu istu priču, najbolje se sve svari kad se proživi. I neka, i treba tako, inače ne bi bilo ni u životu zanimljivo, a ne bi bio ni neki život kad bi se živio po unaprijed utvrđenim šablonima.
supereca, slažem se, fino si to rekla. 🙂
Tako meni moj otac staaaalnno nešto priča kad dodjem ponekad kući za vikend, a meni stvarno sve to naporno i bukvalno na jedno uvo udje, na drugo izadje. Mislim da ne bih volela da jednog dana shvatim da je za sve bio u pravu…
Baš je malopre bilo ovako:
“Je l ti misliš da ja mogu da zaspim noću dok ne čujem ulazna vrata i da si došla kući?”
A meni smešno, pa kažem : “Ajde, ajde, naravno da možeš”.
Kaže : “E, moja Zlatice pitaću tebe kad budeš imala decu da li ćeš to da mi kažeš.” :DD
Zlatice, Zlatice, pitaću te i ja kad budeš imala svoje dijete. 😀 hahaha
Svakom roditelju je isto. Meni je to isto ranije bilo smiješno. Sada i nije, jer se ponekad osjećam kao mama dok očekujem sestru da se vrati kući u 3, 4h ujutro. 🙂
I ja se ponekad slicno osjecam sa mladjim bratom, tako da uhvatim sebe kako razmisljam, koliko cu tek brinuti o svojoj djeci, kad o njemu razmisljam toliko :}
Nikad čovjek nije rahat. 😛
I neka ti ga tu,dugo…
Neka 🙂
Dobro je pa si bilo kad došla na svoje i sabrala 2 i 2. Neki to ni sam 20 ne urade. 😀
Bilo je krajnje vrijeme. 😀