Prije svega, Bajram Šerif Mubarek Olsun svima koji ovaj praznik slave i doživljavaju svojim. Provedite ga onako kako najviše volite i kako doliči.
Inače, nisam baš mislila pisati o Bajramu. I nema se šta pisati, neka ne budem pogrešno shvaćena, ali meni Bajrami oko mene više nisu kao nekada. Da, moja porodica i familija ga i dalje obilježavaju i uvijek se lijepo proslavi, ali generalno ljudima Bajram nije ono što bi trebao da bude, pa nekako nemam baš ni lijepe riječi za te dane praznika, jer malo toga lijepog vidim. Osim subjektivnog doživljaja i ugođaja kojeg uža familija napravi, to bi nekako bilo to. Niko ga više ne doživljava.
Ovdje, kod roditelja, ja baš i ne doživljavam ovaj komšiluk. Nisam nikad, a sada još manje, kada više tu ne živim.
Dijeljenje kurbana pada na sestru i mene, i moram opet priznati, ni to mi nije neka prevelika radost. Ali, roditeljima nikad neću reći "Neću", pa to svake godine i obavim.
Nije meni to dijeljenje kurbana nemilo bez razloga. Nemilo mi je što ljudi taj kurban ne znaju primiti. Kad nekome dođeš na vrata, pozdraviš, čestitaš praznik i daš onaj kurban očekuješ, u najmanju ruku, hvala. Ne što ti to treba, nego što je kulturno. A da ne pričam kako je kulturno uzvratiti čestitku, pozdrav i šta sve ne. Ali, hajde, nisu svi takvi, pa se predevera i to. Čovjek bi rekao da im pružam bombu u ruke, a ne komad mesa.
S godinama mi, također, sve veću nelagodu stvara ono kad mi kažu: "Ček malo." Znaš odmah da ćeš dobit neki slatkiš ili marku. Djeci je to radost, bila je i meni, ali meni danas nije baš ugodno. Svejedno, dobih ja danas četiri marke, nakih čokolada, bananica, smokija i neki pravo dobar francuski slatkiš.
Kako ja volim sve okolo naokolo, tako sam i ovaj post počela pisati iz jednog drugog razloga.
Naime, taj dobri, francuski slatkiš dobih od nekih komšija koje ranije nisam viđala. U toj kući sam obično zaticala neku nenu. Danas ja idem tamo, a neki čiko okreće li okreće ono janje, okitili drveće onim novogodišnjim ukrasima (Da! Ni manje, ni više!) i pojačali muziku da komšiluk ječi. Vidim, auto sa stranim tablicama. Vjerovatno baš i nisu znali da im je komšiji, dvije kuće od njihove jučer umrla mama, jer pretpostavljam da bi imali barem malo obzira.
Hajde, ljudi se vesele na različite načine, pomislih i zaboravim na njih.
I sve bi to bilo potaman svima da se ta muzika nije otegla do 20h. Pa do 22h. Pa do sad. A ja taman pobjegla malo od jednog cirkusa…
I sve bi to bilo potaman da u ova doba ne ječi čitava ulica. A ako ih čujem ja, prilično udaljena, pitam se kako li je onima u blizini.
I tako se slavi(o) prvi dan Bajrama u mom selu.
Bar te svugdje pjesma prati 😀
To mora da je dobar znak! 😀
http://www.youtube.com/watch?v=phZpitsKejI
Ovako, hahahaha 😀
Hahahhahahhahh, joj drame. Haman si me razbudilA ovim 😛
slusaj…da obrnemo slucaj pa da kazemo:
haram je iz tvojih ruku uzeti kurban.haram
Zasto mislis da se od tebe ocekuje kurban??
zasto mislis da Bajram nije kao nekad dok istovremeno radis da Bajram ne bude kao nekad.
Ti nisi,koliko ja znam,muzicki kriticar.Ili jesi??
Ako jesi…mora da si deformirana u kritickom osvrtu kad ne prepoznajes lijepe rijeci iz naroda.
Vjeruj mi…ne otudzuje se narod sa pjesmom.To otudzenje dolazi od onoga koji udara sudackim cekicem po pjesmi trazeci razloga svoga bijesa u haju-nehaju Sirotanovica .Nije dobro! Mah…sve -jedno mi
Ja se zbog tebe uvijek pokajem kad ostavim otvorene komentare i za goste.
Ko je bolan, čovječe Božiji, igdje rekao kako ja mislim da se od mene očekuje kurban? Meni je nemilo ići od vrata do vrata samo zato što ima ljudi koji ne znaju to da prime na lijep način, nego šutke uzmu onaj komad mesa i zatvore vrata. Nisam rekla da iko od njih, pak, taj kurban ne zaslužuje.
Idi, molim te, nemoj bolan da mi komentarišeš, zamolila sam te lijepo mnogo puta, zašto to ne ispoštuješ?
Prepoznajem ja lijepu riječ. Kad mi se uputi. U tišini nema riječi, nikakvih, pa ni lijepih.
I neka pjesme, treba da bude pjesme. Ali je u pola 2 iza ponoći komšiji ispod prozora kojem je jučer umrla majka, ne treba biti.
Hajde sada, hvala i doviđenja, nadam se da te neću morati opet moliti da mi sa svojim pogrešnim shvatanjima ne ostavljaš komentare. A kad ti je svejedno, ti šuti.
Mrzim kad sam neljubazna, al ti me tačno nekako tjeraš na to, ja ne znam je l’ namjerno ili ti ponekad stvarno ne razumiješ šta neko hoće da kaže.
Bajram barećula, svako dobro i svako svojim putem. 🙂
ne ,ne,…kopiracu tvoj post kao primjer necega sto nije ljudsko.
Ukoliko ti netko smeta sa muzikom a ti fino pozoves policiju i stvar rijesena.
Medzutim…ti neces pravne norme.Ti hoces da objedis(ponizis)slavljenika-covjeka.
Dalje,Bajram nije nesto kao odijelo,kao sto to ti shvacas,pa da je nekome mrsko odijelo e da bi po njemu povracao i u kontejner bacio.
Naravno,zbog prizemnog duha se tako i tumaci Bajram-kurbanski Bajram.
Ali,kad se prihvatas da govoris o Bajramu,a krivo govoris,a ti znaj jedno:
Bajram je duhovna determinanta covjeka i to se ne da porediti sa odijelom ili haljinom.
To je sadrzina covjeka sa istancanim duhom i tu sadrzinu covjek ne povraca vec iz njega zraci kao miris.O satavu mirisa se ne govori niti se na zvona daje njegovo obiljezavanje.Bar ne kada je u pitanju jedinka.
Sam kurban je materijalnog domena a isti ima i svoju duhovnu komponentu.Razum ce reci:udjeli a ne mora to biti zivince,pogotovo ne zaklano zivince.
Dala si svoj prljavi ves na blog i tu vise nema nazad.tako nam je predodredjeno.
I zapamti jedno…dok trepnes okom mozes noom u blato.I to je predodredjeno za ptice bez krila.
Pozdravljam i sretno ti bilo a Bajram apstrahiraj kada sa ljudima korespondiras.
Prijateljska uputa.Hvala
Obrazložiću ti se sada i nadam se da više nikad za tim neće biti potrebe, jer, naravno, ti mi nećeš više komentarisati.
Nemam ja kome zvati policiju. Meni nešto pretjerano muzika ta i ne smeta, ali priznajem da nije ugodno slušat kojekakve izvođače u gluho doba noći kad bi svi trebali spavati.
Druga stvar, ne smatram primjerenim slaviti Bajram uz alkohol i preglasnu muziku. To je jednostavno to i dalje nemam šta objašnjavati.
To kako ja shvatam Bajram nisam nigdje napisala, pa ću evo sada – Bajram se, PO MOM MIŠLJENJU, slavi uz porodicu, familiju, prijatelje i komšije, uz lijepu riječ, veselje, dobru hranu, pa i muziku, ako kome godi. Ali, sve umjereno.
Ja ne vidim nikakvu duhovnu determinatu u slavlju mojih novih komšija. No, čini mi se da ti si nekako namjerno preskočio dio gdje ja naglašavam kako mi je u suštini svejedno kako slave. Ljudi se vesele na različite načine, rekla sam.
Kakav prljav veš, dobro te snašlo?!
To što ja smatram da Bajram nije kao nekada (a nije) samo je iz razloga jer se za današnje Bajrame loče alkohol i slavi se u oskudnoj odjeći. Nek pije i nosi ko šta hoće, ali onaj ko tvrdi da Bajram štuje i slavi, to raditi neće. Eto, sad sam ti objasnila zašto mi Bajrami nisu kao nekad.
I zapamti i ti jedno, prije nego odlučiš nekoga napasti triput razmisli. Previše se ti kuražiš na ovom servisu i napadaš ljude, te kopiraš tuđe tekstove neovlašteno na svoj blog krivo ih interpretirajući. Kopiraj moj slobodno, tek toliko da ti dam do znanja kako mi nije stalo, ali te prijateljski molim da me ubuduće zaobilaziš.
Hvala i prijatno.
haha…ma ti si jedno maltaralo koje moze biti i zenaxy ali…dok te nisam poceo posjecivati bila si uistinu na niskoj grani i jos prida tu istu granu sjeces.to je apsurd cime se hoces ispostaviti kao sudac da me pkisas raskuraziti.
Sta ti je to kuraz??
Nesto sto se zove kurcenje!!
E ako je tako…bas si me castila sa epitetom.Nisam znao da se kurcim ali…kad ti kazes neka publikum prione tvom shvacanju.To je ok
Zaista, da me ti nikad nisi posjetio, ja ne bih postojala. Hvala ti na tome. 🙂
Kuražiti se znači hrabriti se, biti hrabar, pokazivati neku nadmoć, bilo fizičku ili verbalnu (u tvom slučaju).
Ili tako kako si ti to nazvao, mada su to tvoje riječi. 🙂
Još jednom, bravo na pogrešnoj interpretaciji i briši mi s bloga dok nisam izgubila i ovaj jedan živac na koji mi ideš!
Ja sam uzela u praksu inadam se da je to ok, da dam kurban kome baš treba jer oni imućniji se osjećaju poniženo kad im se pruži kurban, jer kobiva, pa mi imamo to nama netreba, možda zbog toga izostave ono hvala, mada ja kad dobijem kurban nekako se obradujem iako kao što reće svoj kurban radije dam slabije imucnim ljudima.
Kad sam bila na jednom sjelu žene su se žalile kako one ne spadaju u sirotinju i što narod njima donosi kurban :S
Narod je malko čudan u Bosni, ja se jedvo snađem kad sam dole… sigurno mnoge uvrijedim a da ni ne znam, jer ne kontam njihove osjećaje, ali niko i ne govori. Kad ih preupitam za mišljenje samo kažu da radim kako hoću i svi šute. Malo razgovora, malo komunikacije pa vazda moram nekako između ‘redova čitati’.
SRETAN BAJRAM
Moji roditelji već par godina podijele komšijama i ostatak daju u narodnu kuhinju. Ali nisam se baš susretala s ljudima koji su imućniji i koji bi se osjećali poniženo kad im se da kurban. Bez veze mi je to, svakako.
Meni to ne predstavlja nikakvu uvredu, ali što kažeš, čudni su ljudi ovdje, nikad ne znaš kome si pogrešno učinio… :/
Hvala, i ja tebi želim sve najbolje! 🙂