Nisam nikad bila neka velika spavalica, cak i kad sam imala mogucnost da spavam koliko hocu, budila sam se prije 10h uvijek. I to onda kada bih navecer sjedila do 2-3h ili duze. Ali, otkako imam djecu nemam taj luksuz i jedina mi je zelja da se probudim kad ja hocu, kad moje tijelo osjeti da je vrijeme za to. I sigurno bih se budila prije 9h, i ranije, samo da mi je (cesce) tu priliku da me ne budi alarm radnim danom ili djeca vikendom. But, nooo!
Dok je starija kcerka bila beba, prije nego sto sam prestala da je dojim, ona gotovo nikad nije spavala. Uspavljivanje je bilo nocna mora, znala sam placuci da je ljuljam, nosim, izvodim trikove do 5h ujutro. I muz i ja. Zamisljala sam kako skacem skupa s njom kroz prozor, bila sam doslovno na granici zdravog razuma. To dijete se rodilo ociju sirom otvorenih u 1h iza ponoci i nije ih posteno sklopila dok nije napunila godinu i po.
Onda bi nekad oko 5h ujutro zaspala i spavala do 7h. Preko dana ista prica. Bila sam luda od nesanice, mislila sam da to nikad nece proci. Jedne veceri, kad vec vise nisam mogla da podnesem senzaciju dojenja i kad sam osjecala kao da mi mravi prolaze kroz cijeli moj krvotok, rekla sam joj, kao velikom djetetu, da je s tim sad gotovo i da je vrijeme da spavamo i nocu. Znam da se to nije desilo jer me razumjela i znam da se taj preokret desi kod mnoge djece, ali tako je i bilo. Bez pola muke prestale smo s dojenjem i moja E. je prvi put spavala vise od 5h u komadu. Sve mame na svijetu znaju kakav je to blagoslovljen osjecaj.
A. je bila skroz drugacija beba. Spavala je gdje god je sputis i spavala je uvijek. I dalje smo imale ta nocna hranjenja na 2-3h, ali barem sam znala da mogu spavati ta 2-3h. Medjutim, dok je E. pocela da spava s godinu i po i to je ostalo tako do danas, kad ju je, zapravo, jako tesko probuditi ujutro za skolu, A. je nastavila s trendom budjenja na 2-3 sata cak i nakon sto vise nije pila mlijeko, pa sve do neke 3. godine ili malo duze. Dozivala je iz sobe ili plakala, a ako bi otisao muz umjesto mene, taj bi plac prelazio u vrisku.
Zadnjih nekoliko sedmica, pa cak i mjeseci mogu reci da imam priliku prespavati cijelu noc. Nakon 7 godina. Ali, moje tijelo je naviklo da se budi. Cak i kad niko ne doziva i ne place, ne prelazi u nas krevet, ja se probudim u sred noci i razmisljam jesu li pokrivene i ne mogu zaspati dok ne ustanem i ne provjerim. Unexpected perks of being a mom.
Jedna stvar koju nisam voljela u trudnoci, a sad mi je jos mrza za cuti, jeste kada trudnicama kazu: spavaj sad jer neces kad se beba rodi. Dobro evo, odoh da akumuliram sav san i odmor koji mogu prikupiti, pa da ga izvucem iz ladice kad mi bude previse.
Hvala svim ucesnicima mog zivota koji su prezivjeli, skupa sa mnom, mene nenaspavanu, jer nisam nimalo prijatna kao takva.
Brate, sestro, zbog spavanja sam vazda nekako izmajmunisao klizno radno vrijeme, a sad kada ne radim jedva dva sata sastavim u komadu. Jest Vojkan 1/1 opisao.
obicno je to tako, onda i kad mozes spavati, probudis se ko horoz prije sunca. svejedno, ja bih da imam tu opciju 😀
vojko je institucija.
Pošto čitav život muku mučim sa spavanjem i vječito sam nenaspavana, molila sam Boga da mi dijete bude na muža (aka čovjek koji bukvalno spava po 16 sati u komadu) u tom pogledu. I ispunila mi se želja — već je u porodilištu spavao cijelu noć, dok se medicinsko osoblje ibretilo. A ja sam navikla da je nespavanje dio moje realnosti.
Kakva sreca za njih!
I moj muz je isti, a evo starija je sad sve vise slicna njemu. Meni ne treba puno sna, samo da se budim pod svojim uslovima 😁
Jako teško, pogotovo slučaj za prvo dijete. Nekad sam se divila, bolje rečeno zavidjela majkama koje samo djeci dadnu bocu i ono spava cijelu noć od drugog mjeseca života.
Dobro si ti ovo sve uspjela. A ovo za trudnoću da se spava, nisam ni tad, ni nakon tog xD (pogotovo ako već imaš jedno dijete).
Ma znas sve, Laura, ako si barem tri noci zaredom bila budna, znas kako je tesko, a da ne pricam o duzem periodu. Prodje, hvala Bogu, ali dok docekas skines se malo s pameti 😀
Imal išta gore od nas nenaspavanih insana?
Dodaj na to menstruaciju, glad… pretvorim se u monstruma haha
Ja u posljednje vrijeme ne mogu da se ustanem. Ne čujem alarm mogla bih spavati barem 2 sata duže od predviđenog i stalno sam umorna. Onako nije mj baš drago zbog toga jer može biti da me nešto muci tokom sna, možda je do disanja. I eto baš me nešto strah oko toga ako dodju djeca kako ću to savladat.
Mozda te stigao proljetni umor. Ili ti tijelo jednostavno salje signal da usporis. Spavaj sad, ko zna kako ces kad dodju djeca 😂
Ma joj, naviknes se, a budes i puna nekog adrenalina, narocito prvih dana/sedmica, ko navijena. Cujes svaki zvuk. Tijelo se reprogramira na mom mode. Ne brini, sve ces moci 😊
Svaka cast. Zene mogu sve! <3
Mene kritikuju konstantno sto ako imam vremena, ja se naspavam ahahah. Al kontam, zasto, ako nemam nikakvih obaveza, a spava mi se, zasto pobogu da ne spavam dok god se tijelo samo ne probudi..
❤️
Ma to je samo ljubomora, jasta ces nego spavati ako ti se spava. Odradila svoje obaveze i bas te briga 🙂
Ti uvijek prije 10 ustajes ? Auu pa ti si pravi rano ranilac.
Ustajem prije 7.
Uh, baš te starija ćerka namučila pošteno.
Moj sin je lijepo spavao noću, al po danu su bile muke sa uspavljivanjem. I nije bilo šanse da zaspe, a da ge ne ljuljam, na sve moguće načine i ono na nogama. Al je bilo najgore kad misilm da je zaspao i ja se polako izvučem i podjem šunjati prema vratima, kad on opet zaplače i hajd onda sve ponovo 😁
A to se dešavalo prilično često 😀
I to ljuljanje na nogama zna slomiti. Narocito kad malo porastu, preko godine, a i dalje bi se ljuljali.
Haha, to sa izvlacenjem kad su konacno zaspali da se unese pod posebne vjestine 😁
Daa🤣
Prezicna psihomotorika 🤣