Nešto mi nestvarno da je skoro kraj godine, ova mi je baš brzo prošla. Pa skoro ljeto bilo…
Bez obzira na sve okolnosti u mom životu, decembar i januar, naročito, u meni izazivaju uvijek isti osjećaj. Ne mogu se toga nikako otresti, to je tako godinama i godinama… Pa da nam (mi) u zdravlju i što prije prođu i ova dva mjeseca.
Edit:
Imamo tri lifta u zgradi po ulazu. Kada ih pozoveš, dođe onaj najbliži, ostali rade samo kad je neko ušao na nekom drugom spratu. Ne znam, ne razumijem se u liftove, ali ima mi to logike zbog ekonomičnosti.
Zna se desiti da, kada dođem ispred lifta da ga pozovem, on je već u pokretu, i dolazi npr. sa -3, a ja ga čekam na G (ground, tako nam je označeno prizemlje). Ja onda čekam da on prođe G, pa pozovem ponovo, da dođe drugi, da bih išla sama u liftu, jer eto, ne volim biti zatvorena sa strancima u maloj kutiji, u toj neugodnoj tišini ili, ne daj Bože, zaglavljena u small talku. Iz tog razloga nekad idem i teretnim liftom.
I onda ja, tako, pozovem drugi lift i dok ga čekam da dođe, u zgradu ulazi neka osoba i ostane čekati skupa sa mnom… i onda idemo skupa u lift… i tako, uzalud mi trud, svirači…


Meni problem od Januara do Marta🙄
Joj udavi mene, disati mi ne da. Da i tebi što prije i bezbolnije prođe. ❤️