Shame on me

Došlo je takvo vrijeme da je teško iskazati svoje mišljenje o bilo čemu jer automatski ćemo biti etiketirani kao neko ko ima predrasude i ko diskriminira drugačije od sebe. Iako je to, realno, samo naše mišljenje i koje se neće promijeniti u našim glavama onda kada bude izrečeno. Na stranu i to što oni koji bivaju osuđeni, napadaju i osuđuju zbog tog osuđivanja, pa je to sve jedan začarani krug. I svi su isti, svi smo govna.



U posljednjih nekoliko godina postalo je nepodnošljivo neprihvatljivo imati mišljenje o gej populaciji, o feministikinjama, o debelim ljudima, o raznim kategorijama ljudi koje se razlikuju od većine. Naravno da je neprihvatljivo rugati se bilo kome zbog ičega i cijeniti ljude i njihovu ljudskost na osnovu izgleda, seksualne orijentacije, religije ili, ne daj Bože, bolesti, ali isto tako je postalo neprihvatljivo imati drugačije mišljenje, iako, navodno, živimo slobodnom svijetu, iako živi demokratija, iako imamo slobodu govora… NOT.




Pišem sve ovo zato što mi maloprije iskoči neki “fat/body shaming” članak na FB. Iskaču svakodnevno. Iskaču toliko često da sam počela da se osjećam krivom što imam normalnu kilažu i što, uopšte, ikad pogledam u smjeru debele osobe.

Nemam ja problem s debelim ljudima. Nemam problem ni sa kakvim ljudima, ma kako da izgledaju, jer znam da izgled ne čini osobu. Ali, ne mogu nikako da shvatim kako se može uporno naglašavati i trpati u medije da je pretila osoba zdrava osoba i da je seksi. Normalna jeste, ali za mene biti normalan ne znači imati 55 kg ili 155. To dolazi iznutra. Ne može niko da me ubijedi da je ženska osoba od 170 cm visine i 130 kg seksi, zdrava i privlačna i da je takva kilaža normalna za njenu visinu. Nije. Ne može niko da me ubijedi da to tako treba i da je slika koja se šalje u svijet putem medija zdrava za djecu koja sve to gledaju. Ili su promovisane anoreksične manekenke koje samo što se ne sruše od nedostatka svega, ili su promovisani pretili modeli koji jedva hodaju jer su puni svega. NIGDJE nikad nema sredine, nigdje se nikada ne piše o ljudima normalne kilaže za njihovu visinu, nigdje se ne podstiče uporan rad na sebi i zdrav način života (dobro, nije baš nigdje, ali you get the point), nego nam se samo potura pod nos kako je pretilo normalno i seksi, kako smo bezobrazni ako i mi tako ne mislimo, kako nemamo poštovanja, pa kako je u redu da feministiknje ne briju pazuh, jer, eto, to je njihovo pravo. Još ga i oboje i kao, one to peru, pa ne smrdi. More, ne seri!




Ironično je to… U svijetu kada je, navodno, sve prihvatljivo i kada svako ima pravo da bude šta želi, kako želi, gdje god želi, nije nikako prihvatljivo da imaš svoje mišljenje i da se razlikuješ od ostalih ovaca, jer ako bekećeš drugačije, loš si i… gle čuda, nisi normalan.

PODIJELI NA
LinkedInPin It

11 comments » Write a comment

  2. Danas je izgleda najgore težiti sredini i umjerenosti jer onda nikome ne valjaš.

    I ja se slažem da ne možeš imati normalnu visinu i preko sto kila i biti zdrav. Samo što neki ljudi nikako ne mogu da pojme da možda imaš neku bolest zbog koje se gojiš i nećeš se riješiti te bolesti ako smršaš jer je upravo ona ta koja te u tome spriječava.

    I pogrešno je promovisati debele ljude kao zdrave (a što se tiče seksipila, tebi možda nije seksi, nije ni meni, nekome jeste) jer će onda zdrava djeca koja se trpaju svime i imaju potencijal da budu normalne kilaže sebe ubjediti da su zdravi i da nema ništa loše u njihovom prejedanju i tome slično.

    Ali je isto tako ružno i pogrešno reći da je neko bolestan zato što je debeo. Gledaj to ovako, debeo je, zato što je bolestan.

    Još nešto što me izludilo.
    Gledam na yt jedne prilike neku feministkinju koja ne brije pazuhe (boji ih raznim bojama, ljubičasta, plava, roza, svake sedmice druga) i na pitanje zašto ih ne brije prvo ima neki feministički uvod, a onda kaže kako nema toliko slobodnog vremena i kako ima bitnijeg posla od trošenja vremena na brijanje pazuha.

    A drugi video 15 minuta, te izbjeljivanje dlaka ispod pazuha, te boja, te nije se dobro primila, druga boja. I tako jednom sedmično. Za to se ima vremena.

    Oj Bože 😀

  4. vec odavno zelim podijeliti isti stav. kako navodno imamo slobodu misljenja acim kazes nesto konktretno protiv LGBT, los si i nema druge.
    nemam ja nista protiv LGBT, svejedno mi kako ko zivi i zaista podrzavam toleranciju i postovanje al moram li da sad apsolutno podrzavam tu community jer svijet to smatra jedinim normalnim. u feel me?
    homosexualizam je za mene neprihvatljiv i to je moje misljenje, al to ne znaci da imamnesto protiv nekog homosexualca il nidje veze da mi je u interesu da ga vrijedjam i diskriminisem zbog tog.
    jednpstavno nd mos imat svoje slobodno misljenje, a da ne budes osudjivan kkao najgori.
    well I don't give a damn.
    dobar post.

  5. cure, vama je očito dosadno u životu čim imate vremena pratit sve te gluposti 😀
    kad mene nešto nervira, jednostavno to ne pratim, ne čitam, odbijam od sebe, ma koliko da me bombardiraju s tim i takvim informacijama…

  6. Znaš kako je- slobodan si u onoj mjeri dok tvoja sloboda ne ugrožava moju slobodu. Tolerancija,demokratija sve su to izmišljotine kojima se ljudi služe kada hoće progurati neko svoje sranje i kada za sobom žele povesti stado. Zato, ne treba biti dio stada. Ovce su uvijek bile za klanja.

  7. Ja sam feministkinja i svako jutro se brijem ispod pazuha.

    Elem nejse, izgleda da se poremetila ta granica zdravog. Zdravo je ispravno se hraniti a nije zdravo biti anoreksican ili pothranjen, niti je biti pretio i debeo. Zdravo je otklanjati suvisne dlake, posebno oko zlijezda ili otvora da se ne bi bakterije zadrzavale u dlakama. Sto ti kazes: kad ce u modi biti umjereni, zdravi i normalni ljudi?

  9. Jedno je imati mišljenje, a drugo je vrijeđati ljude. A vrlo često ljudi koji se nađu prozvani u nečijem mišljenju (valjda od bijesa i sujete) to ne dožive kao samo nečije puko iznošenje mišljenja, nego kao prozivku i uvredu na svoj račun.

Komentariši