Mama je vazda opominjala sestru i mene da se ne tučemo i ne svađamo, jer, jednom kad nas život razdvoji, falićemo jedna drugoj i koristićemo svaku priliku da budemo skupa. Naravno, kao i uvijek, mama je bila u pravu, a to sam najbolje shvatila onog dana kad se sestra odselila u drugu državu, a mene pogled na njenu praznu sobu rasplakao do jecaja. Sada smo jedna drugoj samo gošće i viđamo se svakih 2-3 mjeseca, nekad češće, nekad rjeđe, i sve bih dala da je u nekim trenucima mog života upravo ona mogla biti tu.
Niko se iskrenije nije radovao ni rasplakao od sreće kao ona kad je čula da se udajem i niko nikad neće voljeti kao što to zna sestra.
Sjetim se, pak, često, pa se smijem sama sa sobom, kako sam je plašila da sam umrla, kad se potučemo, pa me ona udari malo jače ili kako nije smjela sama u WC koji je bio u prizemlju kuće, pa bih je ja vodila i stajala na vratima, fiksirajući pogled na njoj, šuteći, dok ona u suzama ne počne da doziva roditelje. Svađale smo se krvnički i više nego ikad s nekim drugim ljudima, znali su nas razdvajati da jedna drugoj oči ne bismo iskopale, ali smo uvijek, a danas još više, jedna drugoj bile i najveća podrška. Niko kao sestra ne zna, bez ijednog pitanja, u tišini, da donese čokoladu utjehe, onda kad misliš da se svijet raspada. Bez nje ništa ne bi bilo isto.
14 comments » Write a comment
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Ja imam dvije mladje sestre, one su bas vezane, kada se najmladja sestra udala, srednjoj je bilo tesko, meni i nije toliko.
Tako je i meni sa bracom. Ni s kim se ne svadjam i ne volom tooliko 🙂
Potpisujem… mladja sestra i ja, kao pas i macka. Al’ krvi i mesa svog bih dao za nju.
Sisterke su melem za dušu, ia dvije, jednu stariju, jednu mlađu pa mi i te kako poznato to što si opisala 😀
Starija me zvala, dok vrišti po krevetu, da sklonem pauka, malog sićušnog u uglu sobe, jer ima fobiju od njih, a mlađa mi plakala kad je došla iz škole i rekla mi da je dobila prvi menz.
Sestra/sestre su… Super!
nista ljepse od bro/sis, i ja sam zeljela brata ili seku, al je vec odavno kasno 🙂
* ja imam
Imam brata kojeg volim puno. Ali s vremena na vrijeme me naljuti pa mu znam bas odbrusiti. A onda me uhvati griznja savjesti, pa sve nesto pokusavam da to popravim. Vjerovatno svi mi osjecajni insani, moramo negdje i zabrljati.
imam i jedno i drugo, i prosto sam nakon ovoga morala post da otkuckam 😀 povuklo me, štaa ću..
Volite svoju bracu i sestre ,ljubitevi grlite i recite im koliko ih volite.Ja sam imala mladjeg brata koji je prerano otisao,mlatili smo se i smejali zajedno a voleli jako…zao mi samo sto mu cesce nisam rekla da ga volim.
boemice, haha, izvini što se smijem, ali tako si to nekako usput napisala da mi je bilo smiješno 😀
Neuništiva, neka nama njih zanavijek 🙂
Nick, e baš tako vala.
Senjorita, hahah, i kod tebe uvijek baš zabavno bilo.
Silence, zato sebi djece brdo rodi 🙂 Al sigurna sam da si tu ljubav nadomjestila kod roditelja, prijatelja, muža… 🙂
NKTB, sve je to normalno, svi mi tako. I sve dok se mirite poslije svađa, sve je ok.
santa leda, neka si, baš je bilo fino čitati 🙂
Shejna, tako mi je žao to čuti. 🙁
Ne mogu ni zamisliti kako je to težak gubitak. Ja sam sigurna da je tvoj brat znao koliko ga voliš.
brat i ja smo se slicno mnogo tukli, i danas smo razdvojeni..cudno je to..
Takav je život, cijenimo stvari tek kad prođu.
kad vako pročitam tačno poželim imat sestru. volim i svog brata al sestra sestru opet valjda najbolje razumije. ^^
A joj, sigurna sam da i brat ima nešto što sestra nikad ne može imati. Ja sam vazda i brata htjela imati. Valjda to tako šeta, kao sa ravnom i kovrdžavom kosom. 😀