Sends shivers down my spine

Često nešto moram imati pred svojim očima i čuti svojim ušima da bih bila ubijeđena u stvarnost i (ne)ispravnost tih stvari. Često kažem, jer nije uvijek tako. Ponešto se podrazumijeva samo po sebi.

Čak i kad je to vrlo banalno i/ili fiktivno ako dokazuje poentu, najčešće je dovoljno.
I nema snažnijeg osjećaja od one struje koja prođe tijelom i strese me, naježi mi kožu, zaustavi dah i natjera uze na oči kad me udari svom svojom silinom.
Dešava se jako rijetko, zato je tako nesvakidašnje, uzbudljivo.
Orgazmično.

Tad se uopšte ne bojim onoga što me neizbježno čeka.
A pretpostavljam samo da je vrlo individualno, pa vas neću ni pitati znate li o čemu govorim.

8 thoughts on “Sends shivers down my spine

Komentariši