Samo tok misli

Ne znam gdje bih prije danas pobjegla. Danas je nekakav nikakav, nosa nisam promolila vani. Iako me ovaj silni snijeg radovao prva dva-tri dana, sad me već smara i baca u neko tmurno raspoloženje.

Otvorila sam danas prozor u kuhinji i imala šta i vidjeti – cijela polica i prozori sa vanjske strane okovani ledom, ledeni šiljci od pola metra vise ispod oluka, voda niz njih i dalje teče, ne kapa, nego teče i formira se još više leda. Što će za moje slabo dihtovane prozore biti naprosto bajkovito kada sve to krene da se topi. Ionako voda već pomalo ulazi unutra.
Isti slučaj je i sa skoro svakim prozorom ispod mog. Hoću proljeće, hoću buđenje.

Ovo je jedan od onih dana kada je sve nešto ništa. Krenuo je s nekim čudnim predosjećajem zbog sna kojeg sam jutros pred buđenje sanjala. Više se ne sjećam detalja, ali po buđenju je bio vrlo postojan u mom sjećanju, posebno onaj crnokosi momak iz sna. Znam ga, a ne znam ga. Rijetko me tako dotaknu likovi iz snova, toliko da o njima razmišljam pola dana i pokušavam se sjetiti ko su oni u stvarnom životu.

Ovo je jedan od onih dana koje provedete s dekom preko glave.

Što više slušam Vatru, više mi se sviđaju

9 comments » Write a comment

  1. patafta, ne moraju. 😛

    Blu, hajd gora si od mene, tra lalalala, ja sam preksinoć bila vani 😀
    I još pada… 🙁

    Lena, pf, 30 sati, ništa dok ne bude 7 dana 😀
    Eee, oklagijom, mogu i ja oklagijom, kad već ne razvijam, da makar razbijam 😀
    Hhahah, super slika 😀

    Senjorita, jes, jes, znaš kako je dobro 😀

Komentariši