priđi mi bliže, ne boj se…

Znam da imam prilično blag izraz lica koji prosto poziva da mi se prilazi i povjerava ili od mene nešto traži, ali to gotovo svakodnevno zakamufliram sunčanim naočalama i tamnom odjećom, kao danas, kad sam bila u crnom from head to toe, pri tome uvijek imam slušalice u ušima kad sam sama, brzo hodam i gledam samo ispred sebe, pa ne vidim i ne čujem blogere kad se s njima mimoiđem. Tako kažu.

viber-image-2025-08-29-14-20-45-797
Are you talking to me?

Znači, ne bih rekla da izgledam naročito pristupačno.
To, opet, nije spriječilo jednu, zastrašujuće raspoloženu i nasmijanu, vjersku službenicu da me, kao njen kolega prije nekoliko mjeseci, zaustavi i pozove da se družimo. Sad nešto razmišljam, možda mi nije prišla zašto što me smatrala pristupačnom i otvorenom za njen poziv, nego zato što sam, moglo bi biti, izgledala kao da mi treba nebeska pomoć. Prije će biti da je to.

S druge strane, prije nje u prolazu me očešao lokalni (a može biti i regionalni ili globalni) Jason Momoa u Khal Drogo izdanju, samo u odjeći. Jedan kroz jedan. Kosica s repićem, duga brada, široka ramena, i CRNA ŠMINKA oko očiju. Ne viđate to svaki dan na ovim prostorima. Malo mi je ubrzao disanje i sjetila sam se Bandite odmah. Znam da bi dijelila moj entuzijazam.

17 thoughts on “priđi mi bliže, ne boj se…

  1. Shvatila sam da ko hoće da priđe taj će da priđe, bila ti pristupačnog ili nepristupačnog izgleda.
    Ja izgledam nadrndano, hladno i nezainteresovano pa opet mi dižu majice da pogledam masektomiju koja im je urađena. Ljudima to jednostavno dođe…

Komentariši