Krenule mi kuci, a moja A. mase nekom covjeku. Mislim, nije neki, znam ko je, tata jednog djecaka iz vrtica, ali nejasno mi sto mu mase, covjek prica s nekim i ne registruje nas. Rekoh, kome ti mases, kaze onom ciki. Pitam je zna li ko je ciko i zasto mu mase, kaze znam, zovi ga da me vidi. Ama, ne mogu ga zvati, daleko je i ne znam kako se zove.
Ali, zooovi gaa, to je tata od M. Ma necu da ga zovem, hajde idemo, ne znam ni kako se covjek zove.
Kaze, zove se baaabooo, tako ga M. zove.
Fun fact, ona i starija kcerka mog muza (edit: svoga oca) zovu imenom. Jednom su E. u skoli pitali ko im je on, jer stalno spominju A., a nikad tatu… 🤣
Moj se otac zove Papa, pa razumijem❤️👍🏻Svi mi se smijali u djetinjstvu, al moj je Papa 47 godina.
Da ti Papa jos dugo u zdravlju pozivi 🥰
Pametnica draga 🥰
Ovo me podsjeti…kad moj je sin bio mali, sva djeca iz vrtića su mog brata zvali daidža. Kćerka od susjeda ga i dan danas tako zove. ☺️
🥰
Djeca su blago, puni bisera i tople iskrenosti ❤️
Smijem li pitati što si frazirala mog muža zovu a ne svog tatu zovu imenom ? Osim ako su djeca iz drugog braka onda ima smisla. I dalje da pitam, da li tati smeta što ga zovu imenom ili je on tako htio ?
Pravo da ti kazem nisam uopste razmisljala o tome, haha, tako mi “sislo s prstiju”. Ali ako cemo u filozofiju, meni ima smisla jer je on prvo postao moj muz, pa tek onda njihov tata, i kad o njemu pricam, pricam o “mom muzu”. Otac im je, nije bilo drugih brakova.
I nema smeta mu, znamo se saliti na taj racun. Valjda su cule od mene kako ga zovem, a ima kratko i pitko ime…
Another fun fact, i on svoje roditelje zove imenima i to imenima koja nisu njihova 🤣
(Npr. mama se zove Mirela, a on je zove Vesna…)