Prvi sindromi popizditisa:
– sve učestaliji nemir
– nekontrolisano drhtanje ruku
– cupkanje nogama
– vikanje čak ako u sobi nikog nema
– stiskanje zubima
– poriv da nešto ili nekoga razbijete
– teško disanje
– istresanje na nedužnim osobama
– i sve druge popratne reakcije.
Popizditis se može uspješno liječiti dubokim disanjem i udaljavanje od izvora u blizini kojeg primjećujete navedene sindrome. Ukoliko ih niste u stanju na vrijeme prepoznati, popizditis se može liječiti i naknadno, nakon što se svi sindromi pojave. U tom slučaju pojedite veliku čokoladu, popijte pola litre vode, zažmirite i pokrijte se po glavi dok slušate neku umirujuću muziku. Ako nakon nekih 30 minuta ne primjetite prve rezultate izlječenja, te ako se sve ove radnje ponavljaju učestalo, onda se obratite vašem najbližem psihologu kojeg imate na MSN-u. U krajnjem slučaju potražite psihijatra da vam propiše odgovarajuću terapiju, jer možda niste normalni.
Popij šta konkretno… Čuj čokolada… Niđe veze…
Meni pomaže i čokolada. 😀
Nemam ja još popizditis, ja sam u fazi poricanja. 😛
Hahhahaa..konkretno..ova je dobra…
Sha je ovo s porivima danas, svi su u nekom popizditisu…to je ona prva faza..it all starts like that:)
Nemam ja nikakve porive, samo pomažem ljudima da prepoznaju, naizgled bezazlenu, bolest 😛
Dobro je brojanje do 10 🙂
Vidiš, ni ta alternativna medicina nije loša. 😀
Nađeš dečka.. Po mogućnosti čvrstog, i otpornog.. Pa na njemu liječi to, tako što ćeš ga u svakom takvom trenutku gađati prvim što ti je u ruci.. Ili davljenjem njega istjeraj zlo iz sebe.. 😛
Ahaha, ja u trenutku kada shvatim da se sprema popizditis, pošaljem sms mom dežurnom psihologu tj. psihologici (kako me nervira ovaj naziv!) pa me ona umiri. 🙂
A deluje i sladoled. Ponekad. 😀
legal, ja svog dečka obično volim, pa mi malo žao da ga tako gnjavim, ali svi imamo svoje načine pokazivanja ljubavi, jelte? 😀
vronska, zar se u Srbiji kaže psihologici? Ja bih rekla psihologinji (mada i mene nervira davanje roda nekim zanimanjima :)). Eto, ja imam par njih na MSN-u, pa mogu da biram. 😀
Uuuu, da svakako i sladoled. 😀
ja se prepoznala da sam psiholog 😀
ja obicno podlegnem, sutnem neku neduznu(nezivu) stvar, opsujem (“da ne mogu prostije”)… prodje. Ponekad uslijedi faza prihvatanja, popracena suzama 😛
Locka, nemoj se ufurat. 😛
Alisa, sve mi je to u redu, ali zar podleći ne znači umrijeti? :O 😀
Možda kod tebe ra riječ znači nešto drugo. 😀
Veliki falus sve rješava.
Ma šta kažeš? :O