Ponekad, samo ponekad…

dopustim sebi da izvučem žaljenje sa dna ormara i stavim ga na srce.
Onda zapjevam, žaljenje vratim na dno ormara i narednih dana zaboravim zbog čega mi je stajalo na srcu.

A i kako bi drugačije?

You were my strength when I was weak
You were my voice when I couldn't speak
You were my eyes when I couldn't see
You saw the best there was in me
Lifted me up when I couldn't reach
You gave me faith ‘coz you believed
I'm everything I am
Because you loved me.

15 thoughts on “Ponekad, samo ponekad…

Komentariši