Recimo da je na blogu javna tajna koji su profili lažni, ko piše duple blogove, ko otvara više blogova pod različitim imenima, tako eto, te neke igrice koje, vjerovatno, zabavljaju više same aktere, odnosno te višestruke blogere, nego same nas koji to znamo i čitamo.
Mene, u suštini, to nimalo ne tangira i nek piše šta ko hoće i pod kojim imenom hoće, sve dok to ne vrijeđa drugoga i ne čini time neko zlo, ali ono što me zanima, na ovaj hladni, kišni dan, jeste kako se to tim ljudima da? Zamisli, ti moraš skroz ući u ulogu tog blogera i bloga kojeg vodiš, moraš biti ta osoba i paziti da nešto ne napišeš i ne prokomentarišeš u svjetlu svog pravog ja.
Malo se i divim tome, treba određena vještina za to. Zanima me da li u nekom momentu poprimiš osobine blogera za kojeg se predstavljaš i počneš li vjerovati da imaš sličnosti s tom ličnošću koji su izmislio/la? Baš onako za proučavanja.
44 thoughts on “pitam se, pitam…”
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Zar i to postoji? 😂 Jedva stignem i ovaj jedan.
pa to i meni nije jasno, za to treba baš vrijeme i trud uložiti, ali eto, nađu ljudi valjda 😀
Možda je na starom blogeru bilo više ljudi koji su to radili i s tim manipulirali i tako se uživljavali u uloge. Da je to ovdje vjerojatno bi bilo previše očito jer nas je stvarno malo. Jedino zbog čega bi netko mogao imati drugi profil i blog je zbog toga što bi mu bilo teško nešto napisati preko ovog jer ga mozda već svi znaju da piše upravo taj blog, znaju mu prijatelji, momak, čovjek, žena, sestra, brat, mater…pa da malo anonimno olakša dušu, a ne da odmah svak sve zna.
ma ima i ovdje, vjeruj mi, znam. Ne bih nikad odala o kome se radi, ali ima profila koji se vode pod skroz izmišljenim ličnostima. Recimo, evo, ti pišeš o sebi i stvarima iz svog života. Anonimna si, i to je ok, ne pričam ovdje o anonimnosti, ali ima ljudi koji pišu o stvarima koje im se uopšte ne dešavaju.
Na starom blogeru je toga bilo masu. I ja sam nekad davno brisala blog i otvarala nove u nadi da ću ostati anonimna, ali nekad te jednostavno oda i stil i način komunikacije. Ovdje pričam o ljudima koji se totalno užive u ulogu blogera kojim se predstavljaju, a da to uopšte nisu oni, suštinski.
Još ako komentira svoje postove sa tog drugog profila. Nešto kao Split. Ili Psiho.
Pa kad malo porazmisliš o tome stvarno je to onako… čudno, u najmanju ruku. Ali, stvarno kao Split.
Inpektor Nagib i šibicar Ragib.
Dr. Jekyll and Mr. Hyde.
Narator i Tyler Durden 😄
Da, Fight Club, genijalna glumačka ekipa, dobar film.
Slažem se 👏🏻
Ja mislim da su sljedeci blogovi od iste osobe, samo se foliraju da su dvije osobe:
Morgana – Undine
Rara – Vasionka
Tramvaj – Romanova
Ironija – Tajni agent
Ajni – Pile pirgavo
Ja – Perlica
StepenWolfova – Okno
Vangelis – Okno
Sve su to iste osobe samo se prave da nisu.
Sve si pogodio osim jednog.
šala na stranu, evo ja cu za sebe da priznam da nemam ni jedan rezervni, kao i da nisam nikada ni imao
I ja priznajem da sam, zapravo, jedna poznata glumica, ali ovdje se predstavljam kao tamo neka Morgana iz naroda, da bi vama bilo lakše da me prihvatite. 🫣
pa sve si ti dobro rekla ovo u postu. Ni meni stvarno ne smeta to, jedino mi je zanimljivo zasto to neko ima kad svakako sve moze pisati sto zeli i na svom jednom blogu. Ja bih volio tebe da pitam, posto te smatram iskrenom, pametnom osobom, mene zanima dali ti meni vjerujes 😀 Ali stvarno se necu naljutiti ako kazes da imas neke sumnje ili ne vjerujes mi jer racionalno gledano mi fakat nista ne mozemo dokazati, samo eto ono na osnovu nekog utiska po pisanju mozemo govoriti o osobi. Sta mislis dal sam ja losa osoba ? Dali mislis dali lazem, dali varam, dali imam dva ili vise blogova ? 😀
Ne mislim da si loša osoba, ali ponekad mislim da malo zamajavaš blogere u smislu da si mnogo pametniji, načitaniji, pronicljiviji od onoga kakvim se predstavljaš, da ti blog pomalo služi kao i socijalni eksperiment i da pecaš reakcije svojim postovima i komentarima. Ponekad mi tako djeluje iz tvog pisanja i komentara, kao da se odaš nekim znanjem o nečemu što klasični NKTB ne bi znao. Znaš nekad pitati nekoga od nas za nešto, kao ti ne znaš, a onda tamo složiš neku složeniju rečenicu ili frazu na engleskom, pa poslije toga pišeš sparow umjesto sparrow… if you know what I mean 😎
hehehe, zanimljivo mi je ovo ovako analiziranje 😀 Ja vjeruj sam sebe vise ne kontam. Ja generalno imam problem s glavom nazalost 😀 Nekada sam volio citati, i mnogo to zaboravio, sad mi po nesto bljesne ono kroz mozak povremeno se prisjetim, pa nije nemoguce da po nesto i pametno kazem 😀 Uglavnom kazem sta mislim, ne glumim osim onih zeza 😀 Pa sad… 😀
Ma neka tebe nama, da je drugačije ne bi bilo zanimljivo ☺️
ma naravno. Posteno receno da mene ovde nema sta bi vi ? hehehe, ali fakat 😀 ja vama pravo valjam, evo npr samo jedan primejer: kolko je ovih blogerica se istresalo na meni pa onda otislo muzu rastereceno 😀
Hahaha, pa valjal to tako? Ne daj se!
Ma, ima tu svega, Hall Of Fame. Ali valjda, na koncu, potpada i pod internetsku pismenost.
Bitno je ne fiksirati se; svaka priča uvijek ima i output i input, ne može jedno bez drugoga. A input se uvijek da regulisati.
Ma naravno, uostalom no judgement, sve dok se stvari drže pod kontrolom. Samo sam znatiželjna, nije lako žonglirati s tim.
Dobro se snađu…
Kažem ti, divim im se!
Jedino što sam ikad naučila o blogu i blogerima je: ono za šta te optuže su već i sami uradili.
Every accusations is a confession.
nisam ja nikog određenog ni za šta optužila, samo kažem šta znam 😀
A imala sam, kako rekoh, i ja novootvorenih blogova u želji da ostanem anonimna, al se nije održalo. Davno, doduše. I sad bih rado pisala novi, ali stil se nekako prepozna, prije ili kasnije.
Original bila, original ostala.
Senorita Bandida💃🏽👅
To se zna!🤘🏻
De bona Morgana vidiš da se malo foliram🤣
Hahah, pa i imaš pravo 😎
Nemam ja vremena za te igrice. Boem bila, Boem ostala. Premalo pišem, a još manje čitam druge…
Većina ljudi nema vremena za to. Ali, eto nađe se poneko i ko ima.
Pa neki su već pisali da imaju više blogova, usput bi rekli to.Tako da ne mislim da to rade da bi igrali nekih igrica s tim.
Ja ne znam što je to toliki taboo… ako se nekome otvara da bude ponovno anoniman ili da ga ne vežemo uz neki nick go for it. Ako želi da piše novim stilom ili neke duboke svoje misli isto – go for it. Ti si se par puta žalila na taj manjak anonimnosti, ja bih te full podržala da sad otvoriš neki tamo Anagrom blog haha
Ma bojim se da me se nije shvatilo. Naravno da je ok sve to, ta i sam blogger nudi tu opciju da otvorimo koliko god blogova čak i pod istim nickom, pa neko na jednom blogu piše poeziju, drugi mu je dnevnik, treći mu je nešto treće…
Ovdje govorim o kreiranju ličnosti koja stoji iza bloga i predstavljanjem sebe kroz tu ličnost, cjelovitu, sa svim životnim pričama koje osoba može imati, a sve je izmišljotina. I pazi, čak mi ni to nije problem ako neko u tome pronalazi zadovoljstvo, samo me zanima odražava li se to na svakodnevni život te osobe i radi li to samo iz zabave ili se stvarno uživljava u tu ulogu.
Ja bih sutra otvorila novi blog, razmišljala sam o tome, ali sam ubijeđena da bi me stil pisanja odao, da bi me odali komentari s tog bloga, način na koji pričam s ljudima i s kime pričam… premalo nas je sad da bi se izgubili u masi.
Ma ja tako dok pročitam komentare zaboravim šta je pisac htio reći 😅
Haha, komentari su pola blogovanja 😎
Pa možda na blogu žive život koji žele, jer stvarnost im je dosadna 🤷🏼♀️
Sasvim moguće, ljudi to rade. Mislim da je velika mašta potrebna za takvo nešto.
Mene recimo kad ufati prenos ulogujem se u neki od zenskih profila, i pisem u tom fazonu, prorade ona dvajs tri materina hromosoma u meni
Eto, vidiš, šta fali i to priznati, sve je to za blogere 😁
To mi je malo.. maladaptive coping mechanism flavor of zalosnog 😅
Hahah, thank you!
Zanimljivi mi komentari pogotovo sa teorijama da si ono što drugima kažeš da su oni 😁
Thank you, wholeheartedly ☺️❤️
Haha, kako rekoh i Undine, komentari su pola blogovanja 😄