Raspored sjećanja

Imala sam puno igračaka kad sam bila mala. Sjećam se omiljenog robota – imao je ekran na prednjem dijelu i rakete na glavi koje su se mogle ispaljivati. Sjećam se i velike pande, i dvije lutkice, plave i roze. Roza je bila omiljena, pa sam njome uvijek tukla plavu. Sjedila sam iza vrata, sa sjajnom maramom s resama na glavi, krala mamin karmin, potajno se šminkala i plavom lutkom tukla rozu.




Da mi igračke ne bi dosadile, mama bi svakih nekoliko mjeseci krila od mene neke od njih, pa kad mi dosadne jedne, davala mi je te sakrivene što je rezultiralo svekolikim oduševljenjem svaki put – imala sam osjećaj kao da sam dobila nove igračke.




Pospremanje sobe večeras vratilo me u djetinjstvo i taj osjećaj kojeg se sjećam kad bih naišla na nešto što nisam dugo vidjela. Smiješno je kako potpuno zaboravim na neke detalje koji sada čine moju prošlost, a koji su mi nekad toliko značili. Našla sam neke crteže i dopisivanja s predavanja na faksu, slike, od kojih sam jednu s guštom i pocijepala.


Brišući prašinu obratih pažnju i na svijeću u obliku piramide koju sam kupila kada sam bila u 7. razredu. Toliko mi je značila ta kupovina, jer su mi roditelji dopustili da kupim šta želim (bili smo u posjeti daidži u Njemačkoj) i ja sam izabrala baš tu svijeću. Nisam je nikad zapalila i mislim i da neću.


Tu je i flaša Coca-Cole iz 2006. godine. Bilo je Svjetsko prvenstvo u fudbalu i Coca-Cola je dijelila staklene flaše obložene u boju zastava država koje su igrale, ako u trgovinu donese neki čep ili nešto. Izabrala sam Argentinu, mislim da sam tad navijala za njih (Solo vivimos para el futbol!) i nikad tu kolu nisam popila. Mislim i da neću.




Ima tu i bivših ljubavi, uspomena koje sam sakrila i od sebe same. Neki predmeti su izgubili na značenju svakodnevnom upotrebom, pa to više nisu predmeti koje su mi poklonili bivši momci, to su sad samo kutije, privjesci, predmeti…




U ladicama čuvam magazine koje sam kupovala kao srednjoškolka. Neke sam odavno odbacila, čuvam tek 2-3 primjerka Metal Hammera. Ponekad mi se čini da je neka druga osoba živjela moj život. Još uvijek je u mojoj sobi previše stvari koje su samo uspomene, koje nemaju svrhu, koje skupljaju prašinu i koje ne mogu odbaciti, iako bole, iako znam da više nikad neće biti korištene.

I'm for you

I am giving you permission to sink your teeth into my skin, rip open my chest and fill me up with your poison. Crack open my rib cage and free those butterflies that have been locked in for so long. Dig your nails into my soul, give me a dose of your mind and I'll allow you to consume every part of me.