Sarajevo-Tešanj

Vozim se, u momentu dok pišem, u autobusu u kojem se nisam vozila najmanje 10 godina. Na stanicu nisam kročila isto toliko, sve je manje-više ostalo isto, čak i peron. Kakav flashback! Sjećam se svog prvog odlaska kući, samostalno, kad sam tek došla u Sarajevo, zima je, ne znam još ni tramvaj koristiti, nisam upratila brojeve i linije. Snijeg je, još uvijek pada rano ujutro, ja nemam ni za taksi, nego krenula s koferom pješke prema stanici, kroz neugaženu prtinu, u 7h ujutro. Na stanici sam čak zaboravila index pokazati, zadnju marku dala na skuplju kartu. Dok sam se snašla […]

low battery

Ne pamtim kad sam legla prije ponoći. U zadnje vrijeme i prije 1h iza ponoći. A prva ustajem, uglavnom prije 7 ujutro. I ponekad to funkcioniše, barem se djeca više ne bude usred noći, ali se češće pitam što sam već u podne umorna i što me, evo, svaka kiša uspavljuje i nosi toliko da svakih 5 minuta izlazim na hladan zrak da se malo dohavizam. Nego, žao mi, tih nekoliko sati kad djeca legnu je moje vrijeme, bez da me iko zove i treba i nešto pita… moje vrijeme da se isključim i uključim u šta ja hoću, bez […]